Buđenje uspavanih

Ponovo stare slutnje se bude,
kao nemili gosti ulaze u mene.
Svjestan svega,svjedoci se nude,
uvijek tu,pritajeni kao sjene.


Utroba se trese,a glumim sreću,
gledajući djecu svoju.
Da u meni vide strah,ne mogu i neću!
Molim jednog Boga,
da žive život bolji od moga.


Lešinari nad Bosnom kruže,
kao dokaz crne slutnje moje,
jesil' svjestan moj nesvjesni druže,
sudbu nam k'o i jučer opet drugi kroje.


Sestro,Brate, sna nam je dosta!
Ako dobro želimo našoj djeci.
Spremno dočekati neželjenog gosta,
dočekati hrabro,već na Krivoj rijeci.


Vijekovi što prođoše nisu nam skloni,
učili smo iz njih parče po parče.
Kulinu,Tvrtku,Tomašu - ti se pokloni!
Kada u Bosnu ulaziš stranče.


Jer Bosna je naša,i ne damo je nikom,
iz dana u dan sve jači i jači.
Lijepom riječju,i žestokom bitkom,
branit ćemo Bosnu,životom vam jamčim.

P.S.Potrebno nam je kolektivno osveštenje Nadam se da ćemo ga doseći,zbog našeg potomstva,ako ne zbog nas.