Čekala sam te,
Znaš?
Mnogo duže nego
Što si tražio.
Kada bismo se igrali
Pravednog suda,
Rekla bih ti:
Mnogo više nego što si zaslužio.
I u mom svijetu
I zakonima koji u njemu vladaju,
Ja bih bila u pravu.
Tvoj svijet je možda nešto drugo.
U njemu si možda ti u pravu.
A ja ta koja nemam na šta da se žalim.
Otišao si,
Jer nisi volio.
Šta bih ja više htjela?
Da bude pored mene
Neko ko me ne voli?
U pravu si.
Pravedni sud to ne bi dozvolio.
Ali živi u meni taj crv.
Od milja ga zovem nada.
Nekada iskopa tunel
Da pustim svjetlo unutra.
A nekada me drži
U tom tunelu.
Ali moram ti reći.
Dogovorili smo se
Moj crv i ja.
Kada iskupa tunel
Naredni put,
I prvi se zraci pomole unutra,
Pustiću te da izađeš.
Konačno.
Da i ja slobodno dišem.
Držaće moj crv tunel
Otvoren malo duže.
Da uđe više svjetla.
I popuni rupe.
Koje si iskopao ti,
Kada si izlazio.
Držaće ga otvorim
Tek toliko,
Da tamo gdje si bio ti,
Ispuni svjetlo.