Je li to moje što me boli? Ili je bol što me zove tuđa? Čija zemlja?
Čija zemlja?
Ruka pružena, ništa ne hvata.
Zemlja tvrda, ne daje znak.
Glas se razbio o kamenu zidinu.
Čija je ovo zemlja, gdje nema moga glasa?
Pod suncem isprane brazde.
Pod mjesecom mrtvi tragovi.
Ko je hodio ovim poljem,
a nije ostavio ime?
Čija zemlja?
U grudima kamen.
U kamenu urez: ni riječ, ni molitva.
Kome pripada ovo što drhtim
kad kročim svojim pragom?
Čija zemlja?
Jedno drvo na brdu.
Jedan korijen duboko u meni.
Je li to moje što me boli?
Ili je bol što me zove tuđa?
Čija zemlja?
Rijeka nosi pepo neznanca.
Obala šuti, ne pamti ga.
Ja pitam, uzalud pitam,
da li su i moji snovi zaboravljeni?
Čija zemlja?
Na putu kamen, šutljiv svjedok.
U daljini ognjište, zaboravljen dom.
Kome da pričam svoju priču
kad je niko ne sluša?
Čija zemlja?
Zemlja, crna i plodna,
što jede kosti a nikoga ne rađa.
Gledam je, i volim je, i pitam je
Hoće li ikad biti i moja?
Čija, čija zemlja?