Po načelima prirode koju posjeduje, čovjek je stvoren za nešto što je i veće od njega samoga. On je biće intelekta, misli i društva. No, kada čovjek prestane služiti toj uzvišenoj ideji koja je duboko ukorijenjena u slojevitim dubinama njegovog bića, on više nije čovjek za sebe već neko drugi i sluga.

U knjizi Samovolja predstavlja zadovoljstvo Herman Hesse se upravo bavi isticanjem ovog problema koji je bio aktuelan i u njegovo vrijeme, a to je gubitak vlastitog sopstva i karaktera. Ovdje smo mogli napraviti i veći korak te kazati da je ključni problem Hessea čovjekova bezličnost, olaka pokorivost, brzopletost, nepromišljenost i bijeg od vlastite sudbine. Hirurškom preciznošću kojom secira ljudsko biće i njegovi monumentalni zaključni nisu prosto potekli iz njegove misli već iz teških životnih okolnosti popraćenih stalnim unutarnjim previranjima već od rane mladosti.

Samovolja je za autora temeljna osobina svih onih koji na svijet gledaju drugačijim spektrom. To je osobina koja polazi od patnje, koja je ključ čovjekovog opstanka i izgradnje, a kali se na vatri usamljenosti koju mogu iskusiti samo oni koji su spremni na žrtvu i na gubitke. On je svjestan da je ova osobina nepoželjna u društvu, a kao primjer navodi i učitelje i njihov odnos prema neobičnim ličnostima. Oni su posve samostalni, čine ono što smatraju da treba činiti i teško se povinuju uklesanim postulatima. Oni su nešto što se ističe u odnosu na druge, na čopor, neko ko predstavlja buduću prijetnju te se zbog toga prema njima stvara i averzija već od školskih dana. Za one koji poluge vođstva drže u rukama, gdje je poslušnost glavna osobina, oni nemaju iskoristivu vrijednost. Zapravo su takve ličnosti, koje su prema Hesseu zbog vlastitih ideja kamenovani i osuđivani, kasnije postali simbol junaštva i oslobođenja. Takve tipove autor ističe i daje im priliku da budu istaknuti u realnom vremenu.

Iako utemeljena na patnji, samovolja je istovremeno utemeljena i na svijesti da svijet nikada nije podložan promjeni, već samo individua kao samostalna jedinica. Tajnu ličnosti čovjek može pronaći samo vlastitim ambicijama, a to niko drugi ne može za tebe, čitaoce, učiniti. Zbog toga i kazuje:

Sve stvari koje čovjek čini protiv svoji osjećanja i svog unutarnjeg znanja, drugima za ljubav, nisu dobre, i pre ili kasnije moraju se skupo platiti. Ja živim u svojim snovima. Drugi ljudi žive takođe u snovima, ali ne u svojim sopstvenim, i to je razlika. (Hese, 2012, str. 80)

U priči u kojoj Hesse ilustrira susret Zaratustre i trojice mladića se izražajnije potencira nepromjenjivost svijeta, već isključivo promjenjivost čovjeka:

Svet ne postoji da bi se popravljao. Ni vi ne postojite da bi vas neko popravio. Međutim, vi postojite da biste bili ono što jeste. Vi postojite da bi svet bio bogatiji u tom zvuku, u tom tonu, u toj senci. Budi ono što jesi, tada će svet biti bogat i lep! Nemoj biti ono što jesi, budi lažov i kukavica, i tada će svet biti jadan i izgledaće ti kao da mu je potrebna popravka. (Hese, 2012, str. 104.)

Na koncu možemo kazati da je jedina i istinska zadaća čovjeka, prema autoru, da učini makar jedan korak koji će za čovječanstvo, makar to bilo i u kasnijem razvoju, biti od presudnog značaja. Iako utemeljena na darvinističkim teorijama, ona šalje veoma jaku poruku, odnosno, poruku da je svaki čovjek s njegovim jedinstvenim i sopstvenim karakternim osobinama bitan u onoj mjeri u kojoj ih iskoristi u potpunom kapacitetu vlastitih mogućnosti.

Međutim, svako od nas u odnosu na čovječanstvo ima samo jedan zadatak! Moj i tvoj zadatak, bliski čovječe, nije da poboljšamo deo celine čovečanstva, niti da poboljšamo neku organizaciju i ukinemo jedan jedini način ubijanja. Zadatak nas kod ljudi jeste da u okviru našeg sopstvenog, jedinstvenog, ličnog života učinimo jedan korak napred od životinje ka čoveku. (Hese, 2012, str. 88.)

----------------------------------------------------------------------------------------------------

Literatura:

Herman Hese, Samovolja predstavlja zadovoljtsvo, Dereta, Biblioteka "Posebna izdanja", Beograd, 2012, 164 pp.