Čovjek uvijek sumnja.

Čovjek uvijek nešto vrti,
Muti,vrti ,
Sve do smrti.

Čovjeku stalno nešto smrdi,
Vonja, smrdi ,
Sve do smrti.

Čovjeka stalno voza ,
Neka nervoza ,
Kolektivna hipnoza ,
Prolaznost života, poput brzog voza ,
Neprežaljenost starog druga, Josipa Broza.
Uvijek ga voza neka nervoza, pucaju se prsti.
Sve do smrti.

Čovjeka nekad bune leptirići ,
Al' boji se prići i to će ga stići .
Teško je objasnit što tijelo drhti.
Boji se smrti, sve do smrti.

Hoćel stić na vrijeme, hoćel' mu falit goriva il' ulja?
Čovjek uvijek sumnja...osim ako je nepismen.. onda "sumlja" .
Hiljadu misli mu se vazda u glavi vrti.
Muti i vrti,
Sve do smrti.

Pa ako shvatiš ustvari,
Kad smrt se zanemari.
Što bi se bojao i umrijet?
Jer kako kažu stari ,
Božije su to sve stvari,
Što se bojat onog... Čemu se ne možeš oduprijet ?
Čovjek je uklet.
Proklet, uklet.