Nekoliko sati kasnije. Ulaze Valene i Welsh, pripiti. Valene vadi svoje piće iz limenke i natoči si u čašu. Welsh baci oko na nju.
Welsh: Jesi li ikada čuo nekoga da onako plače, Valene?
Valene: Nikada. A Mairtin je bio najgori. Nikada ga nisam vidio da onako plače. Ali pretpostavljam da je i zaslužio, kada je otkinuo uši jadnom Lassiju.
Welsh: Pretpostavljam da se onako plače kad se izgubi jedini brat.
Valene: Ja ne bih da izgubim svog. Kupio bio ogromnu tortu i proslavio.
Welsh: Valene, ako se ne možeš složiti sa vlastitim bratom, kako da se nadamo miru u svijetu?
Valene: I ti i tvoj jebeni mir u svijetu. Kad god si pijan, trabunjaš o tome.
Welsh (pauza): Ono jezero je strašno usamljeno mjesto da se čovjek u njemu utopi. Tužan sam čim pomislim na to. Na jadnog Toma, kako tamo sjedi sam, sam sa svojim mislima, pred njim hladno jezero, i vaga šta mu je bolje, ovaj život pun samoće, koji ga je doveo dotle... Zapravo, život pun dobrih stvari. U svakom životu ima i dobrih stvari, čak i ako je to samo posmatranje rijeka, ili putovanja ili fudbal na televiziji...
Valene (kimajući): Fudbal, da...
Welsh: Ili nada da te neko voli. I Thomas vaga sve to s jedne strane, i smrt u hladnom jezeru s druge i bira jezero. Prvo pomisliš da je to glupost i velika šteta, «Imao si 38 godina, bio si zdrav i imao si prijatelje, ima gomila sjebanijih ljudi na svijetu od tebe, Tome Hanlone».
Valene: Djevojka iz Norveške. Rođena bez usana.
Welsh: Nisam čuo za nju.
Valene: Bila jedna cura u Norveškoj što se rodila bez usana.
Welsh: Aha. A onda pomisliš, ako je svijet tako lijepo mjesto, na kojem vrijedi ostati, gdje su mu bili prijatelji kad ih je trebao na tom lijepom mjestu? Kad ih je najviše trebao, da mu kažu, «Daj, skloni se od tog mola, budalo, nedostajat ćeš nam, vrijediš ti ipak nešto, iako si glup». Gdje su mu tada bili prijatelji? Gdje sam bio ja? Sjedio sam sjeban sam sa sobom u kafani. (pauza) Sad trune u paklu, Tom Hanlon. Po katoličkoj crkvi, trune u pkalu, kao i svaki samoubica. Nema pokajanja. Nema milosti za njega.
Valene: Je li to pravedno? Baš svaki samoubica?
Welsh: Po nama je pravedno.
Valene: To nisam znao. Znači onaj tip iz Alias Smith and Jones, i on trune u paklu?
Welsh: Ne znam tipa iz Alias Smith and Jonesa.
Valene: Ne onaj plavi, onaj drugi.
Welsh: Ne znam koji.
Valene: Onaj što se ubio, na vrhuncu slave.
Welsh: Pa ako se ubio, i on je u paklu. Odlično. Ubiješ deset ljudi, ma ubiješ i dvadeset. Ako se pokaješ, možeš lijepo otići u raj. Ali ako ubiješ sebe, onda ne. Onda je pravac u pakao.
Valene: Grubo zvuči. Znači, Tom će u pakao, je li? Isuse. (pauza) Baš me zanima je li sreo onoga iz Alias Smith and Jonesa. Ali mora da je ostario do sada, Tom ga vjerovatno ne bi ni prepoznao. Ako je ikad i gledao Alias Smith and Jones. Ja sam ih gledao samo u Engleskoj. Možda ih ovdje nisu ni puštali na tv-u.
Welsh: Bi li mi posudio jednu kapljicu, Valene? Strašno mi je suho grlo.
Valene: Imam još samo nekoliko kapi, Oče.
Welsh: Imaš pola flaše.
Valene: Da imam više, podijelio bih s tobom, ali nemam. I kako to da svećenik pije? Ne bi trebao. Makar ne u noći--
Welsh: --treba dijeliti, dijeliti svima podjednako, tako piše u Bibliji. Ili gdje već..
Valene: --makar ne u noći kada je dopustio da se jedna ptičica iz njegovog jata ubije, to sam htio da kažem.
Welsh: Je li lijepo tako nešto reći? Treba li to meni u ovom trenutku?!
Valene: Pa sa takvim krivicama, bolje ti je bilo da ne izmamljueš piće od siromaha.
Welsh: Kuća ti čudno miriše, Val.
Valene: Ako misliš kritizirati miris moje kuće, vrata su ti tamo, pa izvoli.
Welsh: Na plastiku.
Valene: Prvo izmamljuješ cugu, a onda govoriš da mi kuća smrdi. Pa stvarno.
Welsh (pauza): Coleman je ipak došao pomoći oko jadnog Thomasa na kraju, iako je zakasnio. Ali je bilo strašno nepristojno pitati Tomovu jadnu mamu hoće li biti zakuske poslije.
Valene: Da je bio pijan, imao bi opravdanje, ali nije. Pitao je iz čiste zlobe. (pauza) Ali je bilo smiješno, nema šta.
Welsh: Gdje je on? Mislio sam da ide za nama.
Valene: Zastao je da zaveže cipele. (pauza, shvatajući) Coleman nema pertle na cipelama. Gdje su moje Djevice Marije?!
Nadvije se nad peć, stavivši ruke kako bi opipao jesu li figurice pale dolje. Vrućina iz peći opeče mu ruke i on ih odmakne, jaučući.
Valene (histerično): Šta? Šta?
Welsh: Šta je, Valene? Jesi ostavio peć upaljenu?
Preneražen, Valene ručnikom otvara vrata peći. Dim siklja vani. Vadi posudu sa rastopljenom plastikom iz koje se puši, zlo mu je. stavlja je na sto i ručnikom oprezno vadi jednu od napola rastopljenih figurica.
Welsh: Istopile su ti se sve figurice, Valene.
Valene (posrćući unazad): Ubit ću ga! Ubit ću gada!
Welsh: Garant je Coleman, Valene.
Valene: Ubit ću ga! Nema šta, ubit ću ga!
Valene uzima pušku sa zida i počinje da hoda po sobi, dok ga Welsh pokušava umiriti.
Welsh: Valene, polako. Spusti pušku.
Valene: Pucat ću mu u glavu! U glavu! Kažem mu da ne dira moju peć i da ne dira moje figurice, i šta on uradi? Skuha moje figurice u mojoj peći! (gledajući u posudu) Ovu je blagoslovio Papa! Ovu su mami dali Amerikanci! I nema više nijedne!
Welsh: Ne možeš upucati brata zbog neživih stvari, Valene! Daj mi pušku!
Valene: Neživih stvari? Moje figurice svetaca? Nije ni čudo da si predmet zajebancije cijele Irske katoličke crkve. A treba puno truda da bi se to postiglo.
Welsh: Daj mi pušku, kažem ti. Ne možeš ubiti svoju krv i meso!
Valene: A što ne bih mogao? Ako je njemu dozvoljeno da ubije svoju krv i meso i da prođe nekažnjeno, zašto meni ne bi bilo?
Welsh: O čemu pričaš? Coleman je nesretnim slučajem upucao vašeg oca.
Valene: Jeste, al' u kurcu! Ti si jedini idiot u Leenane-u koji misli da je bio nesretan slučaj! Zar nije tata zajebavao Colemana za frizuru i zar nije Coleman poludio, povukao ga za kosu, a onda mu propucao lobanju, kao što je i obećao kad mu je bilo osam godina i kad mu je tata slomio tobogan za autiće?
Coleman ulazi.
Coleman: Pa volio sam taj tobogan, svijetlio je u mraku.
Valene se okreće i uperi pušku u Colemana. Welsh se povlači, sa glavom u rukama. Coleman nonšalanto prolazi pred Valenea i sjeda za sto.
Welsh: Nije istina! Ne može biti istina!
Coleman: Gledaj ga, sav problijedio...
Valene: Ti zaveži! Nakon svih svojih jebenih zlodjela.
Welsh: Reci mi da nisi oca ubio namjerno, Coleman. Molim te.
Valene: Ovo nema veze sa našim starim! Radi se o mojim jebenim figuricama!
Coleman: Vidiš li ti šta je njemu važno?
Valene: Kuhanje figurica je protiv Boga!
Welsh: A i pucanje vlastitom ocu u glavu!
Valene: I to kuhanje na najvećoj temperaturi!
Welsh: Reci mi, Coleman, reci mi, molim te. Reci mi da nisi ubio tatu namjerno. Reci mi.
Coleman: Daj se smiri. (pauza) Naravno da sam ga ubio namjerno.
Welsh opet počinje jecati.
Coleman: Neće mene niko kritikovati. Moja kosa k'o kod pijanog derišta? Tek sam se bio počešljao, šta mi je falilo? I znam ja vrlo dobro da je ubistvo oca protiv Boga, ali neke se uvrede ne praštaju.
Valene: Kuhanje figurica je još protivskije, ako se radi o figuricama Djevice Marije!
Coleman: Istina, čovječe s puškom, ali reći ću ti šta je još protiv Boga, prije nego što me upucaš. (Welshu) Hej, cmizdravče, slušaš li?
Welsh: Slušam, slušam, slušam.
Coleman: Reći ću ti šta je protiv Boga. Kad te brat posjedne na stolicu, dok po tebi curi tatin mozak i kad ti obeća da će svima reći da je bio nesretan slučaj...
Valene: Zaveži.
Coleman: ...ako na njega prepišeš sve što ti je tatica ostavio u oporuci...
Welsh: Ne, ne, ne..
Coleman: ...kuću, zemlju, stolove, stolice i pare što razbacuje na usranu peć, koju je kupio samo da me maltretira...
Welsh: Ne, ne, ne...
Valene: Pozdravi se da svijetom, gade!
Coleman: ...i jebene Taytose, najgori čips na svijetu!
Valene napne pušku uperenu u Colemanovu glavu.
Welsh: Valene, nemoj, ne!
Valene: Kažem, oprosti se sa svijetom, gade!
Valene poteže okidač. Čuje se mukli klik. Opet poteže okidač. Još jedan klik. Treći put, još jednom klik, na što Coleman poseže u džep i vadi dva šaržera za pušku.
Coleman: Šta ti misliš, da sam ja glup? Jesi vidio, Oče? Rođeni brat hoće da me upuca u glavu.
Valene: Daj mi metke!
Coleman: Ne dam.
Valene: Daj!
Coleman: Ne dam!
Valene pokušava isčupati metke iz Colemanove zategnute šake. Coleman se smije. Valene zgrabi Colemana za vrat i oni padaju na pod, hrvajući se, valjajući se po podu. Welsh, užasnut, zuri u njih dvojicu, nijem. Kraj sebe spazi posudu sa plastikom koja se puši i, gotovo tupo, dok se hrvanje nastavlja, čvrsto stišće šake i polako ih spušta u kipuću tekućinu, držeći ih tamo. Kroz stisnute zube i bez daha, Welsh uspijeva zadržati krik nekih deset-petnaest sekundi, zatim još držeći ruke u tekućini, ispušta krik, uz zastrašujući, prodoran jauk koji traje oko deset sekundi, dok Valene i Coleman prestaju s borbom i pokušavaju mu pomoći.
Valene: Oče Walsh!
Coleman: Oče Walsh, oče Walsh!!!
Welsh izvlači ruke iz posude, sirovo crvene, ponovo zatomi krik, u očaju i patnji pogleda u šokirane Colemana i Valenea, baca posudu sa stola i razbija je i izlijeće kroz vrata, šaka stisnutih uz grudi.
Welsh (izlazeći, vrišteći): Zovem se Welsh!!!
Valene i Coleman trenutak gledaju za njim.
Coleman: Ovaj je skroz odlijepio.
Valene: Potpuno je lud.
Coleman: Luđak. (pokazujući glavom na posudu) Šta misli, da ćemo čistiti za njim?
Valene proviruje kroz vrata i zove ga.
Valene: Misliš da ćemo čistiti za tobom?
Coleman (pauza) Šta je rekao?
Valene: Otišao je.
Coleman: Pravi luđak. (pauza) Pod čisti sam. Tvoj je.
Colemanova vrata se zatvaraju, uz tresak. Valene se nakrevelji, zastane, odsutno počeška po jajima i pomiriše prste. Pauza. Zatamnjenje.


Prizor iz drame Usamljeni zapad Martina McDonagha snažno demonstrira karakterističan spoj crnog humora, nasilja i egzistencijalne praznine. Ovaj odlomak donosi intenzivno razvijanje sukoba među likovima, ali i tematsko produbljivanje motiva smrti, religije i moralne odgovornosti. Već u didaskaliji i uvodnim replikama uspostavlja se atmosfera napetosti: likovi ulaze pripiti, razgovor odmah započinje referencijom na sahranu, a tema smrti dominira cijelim prizorom. U samom komadu pojavljuju se tri smrti ili smrti kao motivi: samoubistvo Thomasa, ranije ubistvo oca te potencijalno ubistvo između braće, čime McDonagh od početka naglašava destruktivnu dinamiku svijeta koji prikazuje.

Razgovor između Valenea i Welsha razvija se kroz niz naizgled nepovezanih tema, ali one zapravo grade emocionalnu napetost. Welshov monolog o Thomasovu samoubistvu otkriva njegovu duboku empatiju i osjećaj krivnje. On u toj tragediji prepoznaje vlastitu nemoć i usamljenost, što se kasnije potvrđuje njegovim radikalnim činom samoozljeđivanja. Taj čin nije izraz snage ili herojstva, nego parodija mučeništva: Welsh pokušava fizičkom boli natjerati braću da shvate ozbiljnost situacije. On vjeruje da Valene i Coleman reagiraju samo na konkretne, fizičke podražaje poput krvi i patnje, pa svoje tijelo koristi kao sredstvo moralnog upozorenja. Time McDonagh ironizira religijski motiv žrtve i pokazuje njegovu besmislenost u svijetu u kojem likovi nemaju sposobnost stvarne promjene.

Valene i Coleman predstavljeni su kao ''bratski idioti'', odrasli muškarci koji se ponašaju nezrelo i opsjednuti su trivijalnostima. Njihova svađa oko figurica, koje imaju religijsku i sentimentalnu vrijednost, dodatno naglašava ironičnu dimenziju prizora. Replike poput ''Ovu je blagoslovio Papa! Ovu su mami dali Amerikanci!'' ukazuju na dvije ključne vrijednosti irskog društva: katoličanstvo i povezanost s Amerikom. Međutim, te vrijednosti ostaju površne jer likovi ne pokazuju stvarnu moralnost. Napetost se dodatno povećava ulaskom Colemana, koji ne smiruje situaciju nego je podiže do vrhunca. Otkriva se da je ubio oca namjerno, što poništava sve pokušaje racionalizacije i dodatno produbljuje tragediju.

Posebno je značajno da jedino Welsh doživljava unutarnju promjenu. Njegovo samoozljeđivanje predstavlja očajnički pokušaj da zaustavi nasilje i potakne empatiju, ali reakcija braće pokazuje da je taj pokušaj uzaludan. Oni nakon njegova odlaska nastavljaju s banalnim prepirkama, čime se potvrđuje McDonaghova ironija i pesimizam. Prizor tako završava naglašavanjem besmislenosti moralnih apela u svijetu u kojem dominiraju sebičnost i destruktivni impulsi, dok stvarna mogućnost promjene ostaje izvan dosega većine likova.