Prije par dana sam se u toku jednog razgovora zapitala da li sam dovoljno iskrena i nisam znala kako si odgovoriti. Nekada mi se čini da sam previše iskrena, a nekada da sam surovo iskrena. U svakom slučaju, istinu podrazumijevam kao temelj svakog odnosa.

Ipak, igrati bal pod maskama i tajnama 21. vijeka veliko je umijeće. Često me zanima da li su mnogi naučili igrati po toj melodiji ili su oduvijek znali?

Istini na volju, biti iskren danas jednako je kao biti potpuno lud. Jedna kineska poslovica kaže da je nemoguće biti iskren među neiskrenima što me opet navodi na razmišljanje o količini iskrenosti koju posjedujem/o/.

Kažu da je danas poprilično opasno reći svoje mišljenje, a ja smatram da je reći svoje mišljenje itekako hrabro.

Čvrsto stajati iza svog imena i onoga što misliš nešto je što mnogi trebaju naučiti.

Recimo u osnovnoj školi sam se prvi put zapitala u kakvom svijetu živim, jer sam imala primjer razrednice koja je uvijek išla linijom manjeg otpora. Nikada nas nije naučila da hrabro ustanemo i kažemo ono što mislimo. Ja sam tada počela shvatati da je ključno stajati iza svog mišljenja, a ne skrivati se poput uplašene životinje.

Mnogi bi ovaj potez nazvali ludim, a ja neću opovrgnuti ništa, jer i sama smatram da jeste ludo danas. Međutim, itekako je bitno biti iskren i reći istinu, jer se konstantno saplićemo o laži.