Da sam ja ljeto,
Imala bih zvuk gitare.

Svirala bih do kasno navečer
I svakim novim tonom brojala jednu zvijezdu.

Ne bih čistila pijesak sa svojih žica i drveta.
Sve je to znak da sam nekad svirala i voljela.

Ne bih bila bura ili jugo
I talasima strašila.

Bila bih mirna voda
I puštala sunčevim zracima
Da se zrcale u meni.

Puštala bih da se vidi morsko dno.

Da sam ja ljeto,
Bila bih sloboda.

Život u trenutku.

Bila bih lakoća.

Sigurnost i samopouzdanje.

I podsjećanje.

Na trajanje.

I otpuštanje.

A uvijek je najteže otpustiti, zar ne?

Da sam ja ljeto,
Pustila bih te da odboluješ šta te boli
I skineš sa sebe sve što te steže.

Pokazala bih ti da svaki momenat
Možeš osjećati kao prvi gutljaj hladne limunade
Ili zalazak sunca.

Da sam ja ljeto,
Voljela bih da znaš,
Da nam trebaju i ljeto i zima.

A kad završe i jedno i drugo,
S tobom ostaje samo ono čemu si dao prostor.

Kada bih ja bila ljeto
I jednom morala da odem,
Šta bi pustio da ti ostane od mene?

Ako sam ja tvoje ljeto,
Budi siguran,
Voljela bih da to bude ljubav.