Projektom Kreativnost za mir rukovode Muzej ratnog djetinjstva Sarajevo i fondacija Step by Step, a pod pokroviteljstvom UN – ovog fonda za izgradnju mira.

Moždane ćelije isprane propagandom shvatile su ovaj moj odgovor kao najavu internacionalne urote. Po prvi put sam se odistinski osjećao kao pravi, pravcijati plaćenik. Naoružan olovkom, markerom i čarter papirom, spreman da vas pokorim predavanjem o izgradnji pozitivnog mira, prevazilaženju razlika i humanom pristupu ratnim dešavanjima.

Okruženje je militantno nastrojeno, barem kada je minimalna udaljenost od neprijatelja par kilometara, a glavno oruđe tastatura, statusi i postovi. Falange plaćenih i brigade botova dobrovoljaca govor mržnje drže na gotovs, čekajući makar i najmanju šansu da vam jednu jedinu riječ izvuku iz konteksta.

Nakon uvodne igre objašnjavamo prvi segment radionice – Liniju mišljenja. Zubima otkinuti komadi krep trake zalijepljeni su na pod. Antipodi SLAŽEM SE i NE SLAŽEM SE na svojim su pozicijama. Slažem se je plave boje, a ne slažem se je naravno crven. U kojem trenutku je čovječanstvo odlučilo da crvenom označava zlo, a plavom dobro? Plavi šljemovi ili recimo štrumfovi – mir, nenasilje, saradnja, sve su ovo svojevrsni nekoloritni sinonimi za plavu boju ili možda napuštanje zaštićene enklave i proganjanje Gargamela. I sam Gargamel ima crvene cipele, a žrtve krvavo crvene rane, ali podljevi su im zato modro plavi.

Učenicima je jasno kako predstojeća aktivnost funkcioniše, ali prisustvo stolica blokira njihovu motoriku, te ipak nevoljko ustaju zauzimajući odbrambeni stav, ruku prekrštenih preko grudi.

Čitamo prvu izjavu. Tiče se udžbenika istorije.

Udžbenici istorije nas ne uče o ratnim dešavanjima na pravi način.

Zajednički manevar kompletnog odjeljenja prema lijevoj strani hola i poplavjelom SLAŽEM SE. Fingirani osjećaj zajedništva. Koherentnost njihovog pozicioniranja je zadivljujuća, trude se da stoje što bliže natpisu SLAŽEM SE, ali odgovor na pitanje ZAŠTO se ne nazire.

Osjećaj pripadnosti je neophodan svakoj grupi, i kao cjelini, ali i pojedincima unutar grupe. Ostaje pitanje vlasništva nad grupom, jer kome onda onda pripada? Da li možda onome ko nudi adekvatna osjećanja po malim cijenama?



U nedostatku njihove inicijative Mia I i ja započinjemo diskusiju. Po neki par prstiju izviruje iz mase nakon što smo upitali: Zašto ste stali baš tu?

I: Ne volim istoriju.

II: Udžbenici su dosadni i ne govore o običnim pojedincima.

III: Ne priča se o ljudima već samo o naoružanju i političarima.

IV: Žrtve su samo brojevi.

U rukama držimo plakate sa fotografijama muzejskih eksponata. Aktovka. Košulja. Lizalo. Jabuka. Ko bi rekao da ovakvi predmeti pretstavljaju rat?

Šta biste vi poboljšali u predavanjima na časovima istorije onda kada se govori o ratu?

I: Možda razgovori sa žrtvama ratnih zločina.

II: Gledanje filmova.

III: Posjeta muzeju.

IV: Razgovor o tome kako je rat direktno uticao na naše porodice.

Kvaka. Ni dvadesetdruga ni Bora Spužić, ali ipak kvaka. Oni znaju, ali apstiniraju od djelovanja. Političko – ideološki konzumenti, karike u lancu ishrane bez volje za proizvodnjom. Autotrofni organizmi na heterotrofnoj dijeti.

Odlažemo plakate. Vraćaju se na početne pozicije. Mia II čita drugu izjavu:

Da li nas škola na adekvatan način uči miru?

Kao sprinteri u niskom startu čekaju sudbonosni pucanj koji će označiti polazak ka jednom od komada krep trake. Uglavnom je to slažem se, jer potrvdna izjava iziskuje manje obrazlaganja. Potom, kada su se grupisali u neprobojni živi zid, započinju operaciju strateškog ukopavanja. Stoje. Živo blato despotskog razmišljanja. Staloženi su i potpuno smireni, uvjereni da do njih neće doprijeti novi stavovi i solucije. Stopa postaje dukat.

Ne ujedamo.

Ne, moj snishodljivi manevar u pokušaju otkravljivanja grupe ipan ne uspijeva.

Neutemeljeni strtah od izopštenosti iz grupe bez obzira kakva ona bila, prouzrokovao je zloćudni sindrom sveopšte inertnosti. Klimaks konformizma čija proždrljiva čeljust izjeda društveno tkivo.

Iako nisam želio da vjerujem da će svaka radionica u određenom trenutku izroditi istu praksu, segment linije mišljenja pokazao se kao svojevrsni socijalni eksperiment, eklatantan primjer ranije spoemnutog refleksa pripadnosti.

Postavljamo balone mira na stolove, usput moleći da se markeri ne kradu, hvala. Čitamo prvo pitanje, potom nudimo dva primjera, a zatim pomažemo grupama ukoliko je potrebno. Izlaganje i obrazlaganje im nije jača strana, ali grupni rad im nudi priliku da pokažu svoje vještine.
Ko sve može učestvovati u procesu izgradnje mira?

Možemo SVI je svakako najkompletniji, a ujedno i najjednostavniji odgovor, a ipak malo ko od nas se odluči na otvoreno učešće u bilo kakvom obliku građanskog aktivizma.

Zadajte im prost zadataka, ali uz ozbiljan sinopsis i veliku narativnu važnost, a potom ih pustite da smjelo pristupe blijedim estetskim korekcijama misleći da rade nešto veliko, nešto epohalno.

Popunjavaju balon, potom plameni, zatim korpu, te na kraju tegove. Odgovori su raznovrsni: Trump, konobari, novinari, Dodik,alkoholičari, profesori, Vučić, masoni, sekte, umjetnici.... Mijenjaju svoje balone mira oštreći kandže pred finalni obračun. Do kraja časa ostalo je još desetak minuta. Grupa se odlučuje za aktivnu raspravu sa mnogo manuelne gestikulacije i uzvikivanja. Podsjećaju na britanski parlament. Povučeni strašću nerijetko u temu glavne diskusije dodaju i pitanja lične prirode. Mi, vršnjački edukatori izigravamo famozne plave šljemove smirujući dvije zaraćene strane.


Na kraju se zahvaljujemo na učešću i pažnji, a potom dobijamo aplauz. Zvono zvoni i hol se prazni kroz pola minute. Ostajemo sami.

Popunjavamo izvještaj i vraćamo hol u predradionično stanje. Kovitlac misli i osjećanja udara u slijepoočnicu. Hoću još, pomislih. Mogao bih sebe da zamislim kako ovo radim i za deset godina, ali po mogućnosti sa nekom malo starijom grupom. Smisao svega izgovorenog u svrhe razvijanja mira konačno odbacuje sloj apstraktnosti i dobija konkretan, fizički oblik.

Za kraj ih ubijedite da je beznadežnost sasvim prirodna, a da je svaki pokušaj promjene uzaludan, te vrlo vjerovatno štetan.

Prepustite ih nagonu da odustanu sami od sebe.