Danas vam donosim jednu svoju novu pjesmu koju vrtim u glavi nekoliko nedjelja, a tek sam je danas završio. Inspirisana je današnjim vremenom i ljudima u njemu, a lajtmotiv pjesme je poslednji stih od kog je, zapravo, čitav misaoni proces i krenuo. Fotorgrafiju sam teško izabrao i možda je neadekvatna ali ne zamjerite. Pročitajte pjesmu (istina je, sve ovo pišem kako bih ispunio formu od 150 riječi)

Za nas je život napunjena stomačina.
Ljubav je jebanje na hiljadu načina.
Uništavamo prirodu kao da je naša.
Ne vidimo dalje od polupunih čaša.

Nama je sreća nepostojanje tuge.
Mrzimo gospodare, al lojalne smo sluge.
Omiljeni sport nam je igranje tiketa.
Imamo prijatelje sve dok ima neta.

Nama je zdravlje kad ništa nas ne boli.
Privlačni smo jedni drugim samo kad smo goli.
Za nas je bezbjednost redovna plata.
Već se od vrtića mi igramo rata.

Dezinfikujemo alkoholom ostatke savjesti.
Prekršili smo svaku od Božijih zapovijesti.
Gadi nam se crv u voćki, al gutamo drogu.
Čovjek je sličniji svinji nego Bogu.

Slobodno pišite kako vam se dopada.