Danas, sjećamo se velikog književnika, pjesnika Isaka Samokovlije. Ova svečanost biće upriličena sa stihovima goraždanskih stvaraoca. Kako pjesnik nikad ne umire kroz svoja djela, tako i veliki Isak živi zauvijek u srcima našim i knjigama. Emanet je nositi ovaj dar dostojanstveno i časno. Ponekad i nije lahko, ali najljepše je koračati tim putem.
Možda se o Goraždu, kao pjesničkom gradu nije toliko govorilo, danas ću da kroz ove redove istaknuti ono što je potisnuto.
Veliki Isak ostavivši trag i nama u emanet, ovaj dan, osvjetlio je grad Goražde.
Novi pjesnici se rađaju, neprestano izranjaju, samo je važno prepoznati ljepotu pisane riječi.
A, moj grad Goražde je doista pjesnički grad.



U znak sjećanja na velikog književnika Isaka, ispisala sam ove stihove;

"Riječi se nisu izgubile, a duša je živa.
Drhti, i piše pero uprkos svemu.
Samo hartija spasit će svijet.
Noćas dok Drina nemirno teče,
a stihovi padaju na hartiju,
molim se tiho i jecam.
Dolaze dani sretni..."