Devet priča. Toliko je možda napisao i neko od vas. Možda ste napisali i više. Ma vjerovatno ste napisali više čak i ako ne pišete aktivno.
Samo devet pripovjedaka je napisao veliki Laza Lazarević. Kako je onda on postao toliko popularan. Zar je devet priča dovoljno?
Način na koji je Laza napisao te priče je takav da će postati jedan od najslavnijih pripovjedača, a da ga prerana smrt nije spriječila njegovo književno blago bilo bi daleko bogatije.
Ono što je karakteristično za njegove priče je podređivanje pojedinca kolektivu. Njegovi likovi žrtvuju sebe zarad kolektiva, bio taj kolektiv patrijarhalna porodica ili država. Lazini likovi guše u sebi lični individualizam i daju sebe svijetu.

Prvi put s ocem na jutrenje je jedna od najpoznatijih njegovih pripovjedaka. Govori i o poroku kocke, ali i o tome kako sa dna jedino porodica može da te podigne. Ironija je u tome što je upravo ta ista porodica najviše i stradala od pomenutog poroka. Dakle, za spas Mitra kockara njegova supruga je morala da mu da oprost i podršku, a za to je morala da pređe preko vlastitog ponosa. To je samo jedan od primjera Lazinog podređivanja ličnog kolektivnom.

Druga priča koju želim da pomenem je Sve će to narod pozlatiti. Ova priča savršeno pokazuje koliko žrtva za otadžbinu nije cijenjena. Koliko jedan mladić koji je ranjen i obogaljen u ratu, boreći se za državu, ne može da očekuje nikakvu podršku od te iste države.

Znao je Laza da uhvati duh vremena, da ga zarobi i iznese pred čitaoca u originalnom izdanju. Znao je mračnu atmosferu i tegobu kojom mu priče odišu učini univerzalnim emocijama svakog čitaoca.