Klasični period poezije unutar perzijske književnosti se smatra jednim od najplodonosnijih perioda. Ne samo da taj period krase mnogobrojne ličnosti, već je u tom periodu razvijen cjelovit i zaokružen stilski okvir na koji će se oslanjati pjesnici u kasnijim fazama. Jedan od tih pjesnika koji je ostavio neizmjeran učinak na poeziju jeste i Saadi Širazi sa svojim monumentalnim djelima.

Saadi Širazi je rođen početkom 13. stoljeća dok o tačnoj godini njegovog rođena postoje određena razilaženja. Osnove o književnosti i šerijatu je stekao u rodnom gradu, kako i nadimak sugeriše, Širazu. Iako je određeno vrijeme studirao na tada čuvenoj Nizamiji u Bagdadu, njega nisu zadovoljavali odgovori tadašnjih učenjaka na zamrštena teološka pitanja te je zbog toga odlučio krenuti drugačijim životnim tokom te napustiti Bagdad i školovanje. Kako je po prirodi bio izraziti avanturista krenuo je na putovanje islamskim svijetom koje će potrajati i četvrtinu stoljeća. Ova faza njegovog života će ostaviti neoborivo najsnažniji trag na njegovo stvaralaštvo iz kojeg će se izroditi dva kapitalna poetska djela: Đulistan (Vrt ruža) i Bustan (Mirisni vrt). Umro je između 1291. i 1294. godine te mu je u Širazu sagrađen mauzolej kojeg svake godine obilazi i posjećuje veliki broj ljubitelja njegove poezije.

Spomenuta djela su nastala nakon što se Saadi povratio u Širaz (oko 1257. godine). Đulistan je napisao u formi rimovane proze a Bustan u formi stiha i ona se ubrajaju u tzv. etičko - didaktičku književnost. Oba djela se zasnivaju na njegovom iskustvu koje je stekao na putovanjima te se sastoje od nekoliko poglavlja koja tretiraju različite aspekte: vlast, skromnost, blagodati šutnje, obrazovanje, mladost, starost itd. Dok je u Đulistanu Saadi opisivao trenutačna i realna stanja i pojave kroz date naslove, u Bustanu je ponudio u vidu savjeta nešto idealiziraniju sliku svijeta. Vrijednost ovih djela se ogleda u njihovoj popularnosti koja se ne ograničava samo na istočnim oblastima već ona premašuje i zapadne granice.

Razlog njihove popularnosti jeste prije svega koristan i zanimljiv sadržaj. Na primjer, ova djela su za vrijeme Osmanskog carstva na području Bosne i Hercegovine bila uvrštena i u obrazovne kurikulume te su se koristila pri poučavanju perzijskog jezika i etičko - islamskih principa kojima ona obiluju. Drugi razlog jeste ono po čemu je Saadi bio najpoznatiji - nenadmašna lahkoća pisanja. On i najkomplikovanije ideje sklada u tečnim i pitkim pasusima od kojih koristi mogu imati kako i staro tako i mlado. Jednostavno rečeno, jedan posve univerzalni stil koji se dotiče cijelog ljudskog roda.

Đulistan i Bustan su prevedeni na bosanski jezik od strane dr. Munira Drkića i Muamera Kodrića 2024. godine. Iako je Đulistan doživljavao nekoliko direktinih i posrednih prijevoda, ovo se može smatrati tek prvim zvaničnim prijevodom Bustana čime je značajno obogaćena bosanskohercegovačka književna baština.

Pored Đulistana i Bustana, Saadi je bio i vrhunski lirski poeta koji je kroz svoje gazele (sonete) doveo lirizam do posve novog vrhunca, no zbog trenutačne vlasti u Iranu ta djela možda i ne dosežu toliku popularnost koliko prethodno navedena.