Druže moj

Kad te dušmani

po prvi put nađoše

U meni upališe se

svjećice

Samo da istina pobijedi

Kad se časovi

kao vrata zatvoriše

U meni rodila se

tuga beskrajna

Zbog posljednje lađe potonule

Kad je ljubav tvoja

suzu pustila

Zaglih ju snažno

te njezinu dječicu

Držah za ruke snažno

Kad biskup posljednje riječi

o tebi reče

Jastreb lagano polete

a ja se zapitah:

‘Dal si to ti il’ me suze opet prevariše?’