Dženi je htjela da je držiš za ruku.
Hrabro. Odlučno. Svjesno.
Da ne posustanu jedra vašeg broda,
Zbog malo snažnije bure.
Dženi je htjela da ušuškaš
Njenu jesen i zimu
U svoje proljeće i ljeto.
Dženi je htjela da je ne daš nikome
I čuvaš sjećanja na nju,
Kao stare spomenare.
Dženi je htjela da svojim prstima
Mrsi smeđe uvojke u tvojoj kosi.
I da ljubi crveni vrh tvog nosa
Kad je hladno.
Dženi je htjela,
Da svaki put kad ugledaš bademe u izlogu,
Pomisliš na njene oči.
Jer svaki put,
Kad bi pogledala u more,
Dženi je samo hvatala
Tragove pjene valova tvojih očiju.
Dženi je htjela da ti suši kosu,
A ti da joj čitaš poeziju,
Dok leži u kadi.
Dženi je voljela tvoju dušu,
Kao najljepšu poeziju.
Dženi se pitala,
Je l' ti nećeš ili ne možeš,
Jer jedno srce da voli,
Za dvoje ljudi nije dovoljno.
Dženi je... Dženi je... Dženi je...
Bila ljubavi sve,
A samo tebi nije.