Forug Farrohzad spada u red najvećih imena savremene iranske poezije. Svojim pjesništvom je često nailazila na otpor u vrlo tradicionalno orijentisanom društvu. Napisala je nekoliko zbirki poezije: Zatočenica (1955.), Zid (1956.), Pobuna (1957.) i Ponovno rođenje (1963.).
(Iz zbirke poezije: Ponovno rođenje - Tawwalodi digar)
Ptica je bila tek jedna ptica
Ptica reče: "Kakav miris, kakvo sunce, ah!
proljeće došlo je
a ja u potragu za parom svojim krećem."
Ptica sa verande poleti, poput pozdrava odleti i ode
Ptica bijaše mala
Ptica nije razmišljala
Ptica novine nije čitala
Ptica duga nije imala
Ptice ljude nije upoznavala
Ptica je u zraku
i nad crvenim svjetlima semafora
na neznatnoj visini letjela
I plavetni trenutak
poput lude kakve kušala
Ptica je, ah, tek jedna ptica bila
Poklon
Ja zborim o kraju noći,
o kraju tmine
i o kraju noći zborim
Ako mojoj kući navratiš
za mene o dobri! Svjetiljku donesi
i jedna vratanca s kojih mogu
vrevu sretnog sokaka posmatrati
S perzijskog jezika preveo: Hadis Terzić
