“GOLUBOVI”


Zaspat ću .
Kao šapat
Nestat ću.
Sklopit ću oči
U gluho doba noći
Ležeći mirno
Spreman za počinak
Hladan dodir po tijelu
Trnci koji zalaze na potiljak
Namještaju mi jastuk da uronim u noć
A izronim u sutra.

Tu u snovima
iznad ove zemlje
letim sa golubovima
iznad rijeka, jezera i planina.
al' tu vidim ljude
tužne i mućne
i majku kako ispraća svoga sina
u tuđinu, gdje čekat će nove zore
Majka ostaje sama , zalud brojeći bore.
Ako već vidiš ovde sebe kao roba
poput Dedala i Ikra
treba imati hrabrosti odgurnut se 'znad lavirinta.
ali na žalost uzdignut odeš blizu Sunca...A vosak je za krila nužan.
i ostaješ sam, shrvan i tužan .
Željan svega što rodna gruda pruža.
tu ponovo sklapam oči...
i dok moji snovi plove
prateći golubove
kroz oblake, jak vjetar struji
od kojeg srce i krila mogu pući
draga moja mati
jedno shvati
kako god bilo, golub se uvijek vraća kući.
Ja sam ti golub.