Ljudi se dijele
Na dobre i loše
Sretne i nesretne -
Al' ovu drugu podjelu niko da pomene!
Samo ćute kao zmije.
Pred nesrećom se, izgleda,
Jedino ostaje nijem.
I gleda u svoje skije!

Zaklinjali su se nekad
Na zajedništvo, solidarnost
Danas svako sebe gleda
To mu je jedina stvarnost.

Nestale su emocije
Skrivene pod sto tepiha
Bira svak da bude što nije
Jer to je za druge povoljnija slika.

Nepovjerenje se uvuklo u kosti
Okrećemo leđa jedni drugima
Umjesto lica
I pružene ruke.
U srca se uselila zima
- Jer život je varalica -
Zar je bolje da svako sam muči svoje muke?!

Teško je odveć tražiti riječi
Za današnje ljudsko stanje.
Čini mi se, nijednom dosad
Mračnije stihove ne napisah!
Al' goni ova tema na duboko prevrtanje
Po zaleđenim odajama duše,
Gdje i najjači ruku stisak
Kao da prelazi do guše...

Loše nam se piše
Jer pleme naše snom mrtvijem spava
Sve dok dobro ne otvorimo oči!
Tek tada će da važi ona stara -
Čekaj me i ja ću sigurno doći!

Čekanje ubija
Gore od cigareta
A najgore - kad ne znamo šta čekamo.
Izgleda nekog Godoa,
Koji baš i ne planira da se pojavi.
Živimo u nadi
A nada poslednja umire.
Živi taman toliko da nam dokaže
Da sve je samo u našoj glavi.