Ubili su me, ali nisam mrtva.

Zašto nisi više kao ona? Ako Nusretin mali može, možeš i ti. Niko te neće voljeti ako nemaš tijelo kao Kim Kardašijan. Pa kako to ne znaš? Niko te neće tako ružnu. Pretanka si. Moraš biti nabildan kao Tom Holand. Smršaj malo. Nisi dovoljno visok. Preniska si. Našminkaj se malo, izgledaš bolesno. Ukoliko mi odmah ne odgovoriš na poruku, bezobrazna si, ali ako stalno tipkaš i koristiš telefon, lijena si i asocijalna. Niko te neće voljeti ako nisi privlačan. Mora biti lijepa kao Milica Pavlović da ja budem sa njom. Mora biti visok 195 cm i voziti Mercedes. Čuj, ne puši cigare, to se bojiš mamice? Nikad nisi probao pivo? Jao, levata.

Sa žalošću vas obavještavamo da su ideali generacije 2003/04, kao i svake koja će doći poslije nje, pogrešno skrenuli te se trenutno nalaze na putu propasti. Uzrok pogrešnog skretanja su nerealni standardi koje mi međusobno postavljamo, kao i očekivanja koja nam se nameću iz dana u dan.

Kako u životu da cijenim nečiji trud, ako ta osoba nije popularna među rajom? Psiholozi tvrde da je najčešći strah među ljudima strah od neuklapanja: ne pripadati mjestu u kojem se nalazimo, osjećati se kao crna ovca ili biti izrod, previše ili pak premalo pričati, ne pušiti šišu, ne voziti "dobar" auto, biti odličan učenik ili, kako bi te raja nazvala, štreber, izlaziti manje od četiri puta mjesečno, nemati uzak struk ili pločice, biti preružan, presretan, predepresivan, previsok, prenizak za nečiji ukus…
Ali ja ne želim da budem kao Kim Kardašijan ili Kris Hemsvort! Ne želim da kada pomislite na mene, vidite samo moju površnu sliku. Želim da me pamtite po mojoj ljubaznosti, inteligenciji, poštovanju, mojim djelima. Kada o meni pričate, ne prisjećajte se vremena kada sam nosila aparatiće zbog kojih sam čudno pričala, ne pamtite moje lice crveno od bubuljica ili način na koji izgledam u haljini. Ne pričajte da sam nakon položenog vozačkog ispita vozila Golf 2, dok ste vi kupovali Audi. Pričajte o onom jednom testu iz historije koji sam vam pomogla da uradite ili onaj dan kada sam vam dala svoj džeparac da kupite hljeb i kafu jer biste bili u nevolji da dođete kući bez toga. Pričajte da sam osvojila prvo mjesto na takmičenju iz debate ili kada sam nastavnicu molila da nam odgodi test iz matematike jer ste vjerovali da mene najviše voli. Zar nisu važniji altruistični motivi koje i dan danas zanemarujete jer se ne uklapaju u vaš kalup vrijednosti satkan fizičkim izgledom i materijalnim stvarima? Samo vam je bitan novac, vanjska ljepota i status u društvu.

Znaš šta, generacijo, dvolična si. Ponašaš se kao dijete koje želi skupe igračke, ali kupuješ nekvalitetne džidže po niskoj cijeni jer cijeniš kvantitet više nego kvalitet.
U školi moram znati sve što me pitaju jer ćete me u suprotnom ismijavati, ali kada znam apsolutno sve odgovore, onda sam štreber. Moram biti tu za vas svakog trenutka i biti vaš terapeut. Ako to ne radim, onda sam loš prijatelj, iako nećete da se pozdravite sa mnom na ulici jer nemam istaknute obline. Želite da budete bogati, ali ne želite da uložite trud u ostvarivanje vašeg cilja. Sve uzimate zdravo za gotovo.
Svi ste vi saučesnici u brutalnim zločinima Teda Bandija. Ted Bandi su sva očekivanja i pogrešni ideali kojima se vodite, a vaše i njegove žrtve su životne vrijednosti koje nam trebaju biti ideali. Ubili ste sve tinejdžere koji odbijaju vaše ideale i odbacuju trendove poštivanja svega sem duševnih vrijednosti. Svi ste vi dio ovog gnusnog zločina. Vi ste iznjedrili Teda Bandija. Za nekoliko godina, odgajat ćete generacije poput vas čiji će standardi biti Krvava Meri, a njene žrtve će biti ljudi koji dijele njihove ideale sa osobama poput Majke Tereze, poslanika Muhammeda ili Mandele. Sramotno je biti dio ovakve generacije, štaviše, ponižavajuće.

Probudite se! Zar da ovom Zemljom koračamo kao ljudi koji samo cijene ono površno i prolazno u ljudima? Oživimo ljubav, poštovanje, empatiju, iskrenost, zalaganje, ambiciju, povjerljivost, pravednost i učinimo ih našim idealima. Probudimo nešto ljudsko u nama.