Iz ruke

Dajem ti kontrast,
jarko crvene boje — krvi što kaplje niz prste
Snjeguljice
da vidiš kako se bajke raspadaju
kad ih dotakne stvarnost.

Dajem ti strast,
odvedi je tamo gdje vidjeti neće
moj smiraj, što trebam ga kao šapat
kad sve drugo viče.

Dajem ti moć, dajem ti jad,
dajem ti divljenje, dajem ti prezir.
Dajem ti lice bez maske —
a masku ostavljam tebi.

Dajem ti srce,
crno, katranom obojeno
- iz ruke.

Magacin za sanitet

Nokturno, ne kucaj – otvori vrata,
uđi u sobu gdje se vrijeme gubi,
gdje ruka hrli prema kazaljkama
i za vrat ih hvata!

Tamo ćeš vidjeti zidove nijeme
i sto pod stonjakom što skriva breme,
svijeće što gore bez trunke topline,
plamen što titra, a ništa ne mine.

Tamo, u sobi, sjedim sam sa sobom:
jedan sam ja, drugi je on;
jedan je prah, drugi je plah.
Jedan bi mir, u pepeo snen,
drugi bi vječnost – pa makar i tren!