Srušili su ga,
Znate svi da je jesu.
Znate svi i ko ga je srušio.
Znate svi i koja retorika ga je srušila.

"Nema više dušo mostova",
"Muslimanska vojska prenosila oružje",
"Nema više Veleža, ni Staroga mosta, srušile ga ustaše, naša Herceg - Bosna".

Odbijao je granate.
Odbijao je udare.
Odbijao poglede koji su ga htjeli u vodi viditi.
Odbijao je nacionalizam.
Prkosio je dušmanima, živio za jedan Mostar.

Nisu ga srušili dušmani, niti će.
Stari je skočio.
Skočio za Mostar, za ljubav, za jedinstvo.
Skočio za Ivana, Harisa, Aljošu.
Skočio za jedinstven Mostar.

Nastavio je tamo, gdje je stao.
Ustao je Stari opet.
Kao rukama je povezao sve one koji žive Mostar, ljubav i jedinstvo.
Nastavio je da prkosi, u inat svima.

Ustao da svjedoči.
Ustao da sluša brojne ljubavi, brojne sretne trenutke i brojne zvukove cipela.
Ustao zbog svoje Neretve, zbog Emine i Alekse.

Prkosit će, svima.
Prkosit će ideologiji koja ga je srušila.
Prkosit će ideji jednonacionalnog Mostara.
Prkosit će mržnji.

Ja ću otići.
Otići ćemo svi na drugi svijet.
On će ostati, da nas pamti i da priča.
Kao opomena svima.
Kao dokaz ljubavi, svom Mostaru.


Jer izronio je Stari, za one što ga vole.