" JBS "

Pitam se gdje si, šta radiš?
Dal' na pravom si putu, čime se baviš?

Jesi li uspjela sabrati sebe.
Il' na vrhovima tvoje duše, još uvijek snijeg je.
Da li je spremna nove lavine da krenu.
Jesu li oči probile mrenu.
Da li se duša sprema na mijenu.

Jučer sam te pustio da iskrvariš iz mene.
Predugo te tugo nosim kao otrov.
Kad-tad voda mora probiti stijene.
Najavljujući tako novi potop.

Sada samo gledam slike.
Na svakoj je osmijeh, bez izuzetka.
Ljubav bez uvjeta,
Pala bez ispaljenog metka.
I onda samo poruke... Bez svog kraja i početka.

Naše lokacije, destinacije.
Sad tu je otrov... Tu me nema.

I samo raširiš ruke, pustiš sjećanja niz vjetar.
A nju ostavim da nikad ne zna... Na šta sam bio spreman.

Noću mi se misli o tebi uvuku kroz jastuk.
Znam vrlo dobro da je jazuk.
To je posljednji moj jauk.

Ujutro svjež
Na otrov otporan.

*Ležim tako... Čitam naše prepiske
Od prvo "Volim te" do zadnjeg "Jebi se" *