Znaš li šta se sve može desiti jednog običnog utorka?

Ja pišem utorak, ali ti slobodno možeš promijeniti u neki drugi dan u sedmici. Možda ti je taj dan drag, jer ti se nešto posebno i veliko desilo baš tog dana. Ili ti možda uopšte nije drag, niti se išta posebno i veliko desilo tada. Samo ti je draže da čuješ srijeda ili petak, nego utorak.

Bitno je samo da to bude sasvim običan dan. Dan koji ni po čemu ne odaje da bi se nešto veliko, što će sa sobom donijeti novi i bitan preokret u tvom životu moglo desiti baš tada.

Jednog običnog utorka, vraćaš se kući s posla i shvatiš da salatu od paradajza i krastavca ne možeš napraviti samo od krastavca. Ako nemaš paradajz, onda je to samo salata od krastavca. Što je ne čini ništa manje ukusnijom. Ali tebi se ipak jede i paradajz. Pa odeš na pijacu Markale i probereš krupni, domaći, crveno-roze paradajz. Bez i jedne rupice na njemu koju je ostavio neki insekt koji se tim paradajzom mogao sladiti, dok još nije bio ubran. Baš taj paradajz ti ispadne iz kese i dok ga ti juriš trotoarom, on se zaustavi baš kod nogu nekoga ko baš tog običnog utorka, postane tvoja osoba.

Sigurno nisi razmišljao da ćeš sresti osobu koju ćeš toliko voljeti tog sasvim običnog utorka, dok si kupovao paradajz.

Ili si možda baš tog utorka, umjesto da jedeš salatu od paradajza i krastavca, odlučio da igraš nagradnu igru na Instagramu. Nagrada je besplatna avionska karta do Španije i nazad. Sretniku koji dobije tu nagradu, osim avionske karte, biće obezbijeđeni smještaj u hotelu s tri zvjezdice i hrana. Zamisli, baš tog običnog utorka, saznaš da ćeš u junu ove godine putovati u Španiju.

Možda si se nadao, ali vjerovatno nisi mislio da je lako dobiti na nagradnoj igri, a kamoli da će se sreća iskeziti baš tebi tog sasvim običnog dana.

Možda nisi upoznao svoju osobu ili dobio besplatno putovanje u Španiju na nagradnoj igri, ali si zato dobio mejl da baš ti imaš potrebne kvalifikacije da dobiješ tu promociju na poslu ili novi posao koji si toliko dugo tražio.

Sigurno si se tome nadao, ali moguće da si bio obeshrabren svim mejlovima u kojima rečenica nakon poštovani ili dragi, počinje za nažalost. Ali eto, jednog sasvim običnog utorka, saznaš da si dobio novi posao i više nijedno nažalost koje si čuo ili pročitao ranije, više nije važno.

Možda ti služi kao lekcija da stvari, ljudi i prilike koje su namjenjene baš tebi ne prate rokove koje mi sami sebi zadamo kada se upoređujemo sa drugim ljudima i njihovim rokovima.

Dolaze u svoje vrijeme, možda neshvatljivo našoj logici i potrebi, koje smo razvili da bismo preživjeli ili da se ne bismo razočarali, da sve racionališemo, posložimo ili kontrolišemo, ali ipak dolaze.

A možda ti nisi jedan od onih sretnika koji su jednog sasvim običnog utorka upoznali osobu koju će voljeti i koja će njih voljeti, dobili besplatno putovanje u Španiju ili ponudu za posao.

Možda si mjesecima nosio jedan bol poznat samo tebi. Naučio si da ga kriješ od drugih, čak i sebi bliskih ljudi, tako što si istrenirao svoje tijelo i lice da ne pokazuju da si u bolu.

Prestao si da pričaš o tome, jer je tvoja čaša bila uveliko preplavljena mudrosti koju si ti davali, a to je da se moraš dozvati i jednom nastaviti dalje.

Bol je vremenom otupio, ali ga vrijeme nije izliječilo, kao što mnogi, nesebično dijeleći svoju mudrost, govore.

I nastavio si ti dalje, samo nije bilo dana i noći da ne pomisliš na tu osobu ili događaj, koju su ti se desili jednog sasvim običnog dana i od tada nisu prestali da bole.

A onda si se probudio, jednog sasvim običnog utorka, i shvatio da ne osjećaš više kao da ti neko drži ciglu na plućima i nemilosrdno je pritišće, trenirajući na tebi svoju snagu.

Počeo si lakše da dišeš i da se krećeš.

Nisi mislio da ćeš se tako lako kretati i disati noć prije tog sasvim običnog utorka.

A onda si se probudio i pustio da ti razigrani sunčev zrak dira lice.

Pustio si sebi momenat šutnje. Ali zadovoljavajuće šutnje. Šutnje koja te ispunjava nadom, a ne preplavljuje brigom.

I jednog sasvim običnog utorka, primjetio si da ti tijelo više ne reaguje automatskim trzajem kada neko spomene njihovo ime. Sve manje im se sjećaš crta na licu i ne tražiš više njihove oči u očima ljudi pored kojih prolaziš na ulici.

I nije svrha u tome da li je to bio utorak, srijeda ili petak. Mogao je biti bilo koji sasvim običan dan.

Ti si stvorio taj dan mnogo ranije nego što je on došao. Stvorio si ga svojim vjerovanjem, nadom koja je nekad bila slabija, ali nikada nepostojana i sporim otpuštanjem onoga što nije više htjelo biti zadržano pored tebe. Iako je djelovalo kao da ćeš morati otpuštati cijelu vječnost.

A onda je došao taj sasvim običan utorak.

Bitno mi je da zapamtiš da si ti taj zbog kojeg se taj utorak desio. A ako ti se još uvijek nije desio, pusti sebi da uživaš u neizvjesnosti još malo, jer bi se mogao desiti svakog trenutka.