“JETIM”

Svratit ću samo, masku da presvučem
Da sam dobro govorit ću svima
Kad se vratim kući kao pretučen
Na svijetu sam poput jetima.

Branim sebi da još te ima,
Da mi lutaš po mislima
I nestaješ u oblacima dima.
Kako mi fališ, iako moja nisi bila.
Prokleta i sveta je daljina.

Kad oči sklopim ko' da je kraj svijeta.
Duša se rascvjeta.
sjećanje me cijepa .
Film koji mi se vraća, mira mi ne da.
Kao da spavam na madracu od žileta.
Sve(t) mi smeta.
Kroz prozor se jedva
Probijaju neke zrake svjetla.
Tek onoliko koliko propušta roletna.
"Pitam se da li je sretna?".
Toliko misli, a nijedna konkretna.

Sve mi je u glavi,
Kao na vagi.
Tražim tok misli, ali stojim U MAGLI...

Još uvijek te, znam, mogu skloniti od pogleda.
Ali jetim nikom dušo ne treba.
Ostat će sam na madracu od žileta sa debelim jorganom,
Sudbinom poganom.
I tobom koje nema ...