ep: "OTROVERT"

" KAKO SAM POČEO PISAT' PJESME "

Kako sam počeo pisat pjesme?
O velikoj ljubavi iz škole srednje.
Danas vjeruj mi, ne znam ni gdje je
Samo neka je živa i nek se vječno smeje.

Pišem kad duša istrpi svo trenje,
Kad plamen u srcu prestane da greje.
Teško je preskočit, prepreka je vrijeme.
Al' lakše je kad na papir prepišeš to breme.

Pišem kad se duboko zagledam u sebe.
Kad me realnost surovo zvekne.

Za ono u meni dijete.
Što je slušalo Maajkine kasete.
Što bi da ga smaknu, stalno mu prijete.

Sad da prestanem pisat,
Istog momenta bih prestao disat.
Jer napustio bi me svaki sabur,
A alterego bih poslao u kabur.

Moje pjesme su emocija, a ne što onako moram "srati",
Ovo nije štivo, ovo su doktorati.
Ne trudim se striktno poruku slati.
Ona je tu, pa ko shvati-shvati.

Piskaram jer pogađa me svijet i njegov rezultat.
Jer ne mogu gledat u prazno i pravit se mutav.
I kad đavo snažno vuče te za rukav.
A zijanio bi se da zna šta je sve unutra.
Šta je sa druge strane kaputa.

Svaka strofa, svaki stih je moj epitet,
Njima crtam ličnost, oslikam identitet.

I ja ću sigurno nastaviti pisat,
Dok moju knjigu ne mognete listat.
Dok na story-ma ne vidim svoj citat.
Dok dječak u meni ne bude spokojan i miran.
PIŠEM.