S 18 godina, osjećam se na početku nečega velikog, ali i zbunjeno. Sloboda i odgovornost dolaze zajedno, a pritom svi oko mene čine se sigurnima u svoje izbore. Iako nisam sigurna gdje idem, osjećam da je u redu ne imati sve odgovore odmah. Odrasli život je pun promjena, ali je to prilika za rast i otkrivanje vlastite budućnosti.
Imam 18 godina i osjećam se kao da sam na početku nečega, ali i kao da ne znam gdje idem.
Svi oko mene pričaju o tome kako je sada sve jasno, o budućnosti, o koracima koje trebaju poduzeti, ali ja?
Ja nisam sigurna ni u šta.
Da, imam slobodu, ali ta sloboda nosi sa sobom i odgovornost.
I, iskreno, ponekad je teško nositi se s njom.
Kad sam bila mlađa, sve je bilo jednostavno.
Zamišljala sam da će, kad napunim 18, sve biti jasno, da ću znati tačno što želim raditi, kako ću doći do svojih ciljeva, i da ću imati sve pod kontrolom.
Ali sada kad sam tu, osjećam se kao da tek učim kako hodati. Nikad nisam mislila da će biti ovako zbunjujuće, a opet, na neki način, uzbudljivo.
Imam osjećaj da svi moji prijatelji već znaju što žele.
Neko ide na fakultet, neko ima posao, , a ja?
Sjedim i pitam se da li sam dovoljno dobra, dovoljno spremna, dovoljno sposobna da napravim pravi korak.
U svim tim razgovorima o budućnosti, osjećam kao da stojim na rubu nečega, a ne znam da li da skočim ili da se povučem.
A onda je tu sloboda.
Konačno mogu donositi svoje odluke, napustiti sigurno područje i krenuti u svijet.
I to mi daje osjećaj moći, ali isto tako i straha.
Šta ako napravim pogrešan izbor? Šta ako odem na krivi put i ne budem u stanju da se vratim? Nikad nisam mislila da će to biti tako zastrašujuće.
Biti tinejdžer, a sada odrasla osoba, znači balansirati između toga da se osjećaš odraslo, ali i da još uvijek želiš zadržati onu nevinu, opuštenu stranu sebe. Ponekad želim ostati u toj fazi života, kada su svi moji problemi bili manji i lakši za riješiti.
Ali istovremeno, osjećam da raste nešto novo u meni.
Taj osjećaj da sam na pragu velikih promjena, da imam mogućnost da napravim razliku, da mogu biti ono što želim biti.
Iako sada ne znam tačno što želim, osjećam da je to u redu. Možda nije potrebno sve znati odmah, možda je život upravo o tome – o istraživanju, o učenju kroz greške, o rastu kroz iskustva.
S 18 godina, osjećam da imam sve pred sobom, ali i da se povremeno gubim.
Osjećam da je sve u mojim rukama, ali da je istovremeno sve tako neizvjesno.
Iako ne znam gdje ću biti za nekoliko godina, jedno je sigurno – ovo je moj trenutak.
Vrijeme je da učim, da rastem, da padam, ali i da se podignem.
I da, osjećam se nesigurno, ali to je samo još jedan korak prema tome da shvatim ko sam i šta
želim.
