Kako život nastavi kada zaspe netko tvoj?

Pitala sam se puno puta, jer se čini nerealno…
Baka, djed, otac, majka, sestra, brat, sin, kćer, dečko, muž, prijatelj, prijateljica...
Kako vrijeme nastavi kada izgubimo nekog svog?
I kuda oni odu?
I kako to da se sve u svijetu nastavi odvijati kako i je?

Tamo netko će dobiti posao,
netko će se smijati na sav glas,
netko će prekinuti,
netko će saznati za prevaru,
netko će imati automobilsku nesreću,
netko će tu istu minutu kupiti novi auto,
netko će taman čitati horoskop,
nekome će ispasti kemijska,
netko će zapaliti cigaretu,
netko će snimiti pjesmu,
netko će se ošišati,
netko će imati tremu,
netko će osvojiti na lutriji,
netko će prvi puta letjeti avionom,
netko će se zaljubiti,
netko će se zaručiti,
netko će voditi ljubav i stvoriti novi život,
žena će roditi dijete i dati mu ime,
pas će zakopati kost,
a ptice će i dalje letjeti.

I sada mi reci, kako se i dalje sve odvija po planu kada zaspe netko tvoj zauvijek?
I kako to da više nikad neću čuti taj glas, ili držati tu ruku, ili pogledati tu osobu?
Kako da se pomirim s time da ta osoba sada postoji samo u mome sjećanju i na slikama u fotoalbumima?
Kako da se pomirim s time da nisam ostavila ni zagrljaj ni riječ zbogom?

I kako je moguće da sam mislila da se meni nikada neće dogoditi da čujem tako hladnu i crnu riječ…

“Umro je.”
“Zaspao je.”
“Više ga nema.”

Pa ono:
“Ali ipak možeš ti to, sigurno je na boljem mjestu. Bit će bolje, samo ti treba vremena...”

A recite mi,
kako uopće prolazi vrijeme nekome kome sve stoji na mjestu?