Predivna ljetna večer.
Mjesec se izvuče, a sa njim i ja, da popričamo.
Gledamo se i šutimo.
"Eh gdje li je?"
Bila je ka anđeo, ali sudbina je htjela da ne bude stvorena za mene.
Njen miris ne zaboravljam.
A godina dana je prošla, sad će i dvije.
Činjenica je da ne znam o njoj ništa, a do jučer smo dijelili tajne.
Ma možeš se ti mjeseče okretati do sutra, okrenut ćeš se ti još dosta puta prije nego je vidim.
A ako je vidiš prije mene, reci joj sve ono što sam tebi pričao o njoj, neka zna.

Možda je odselila u drugi grad i skrasila se sa nekim.
Možda je i majka, nekoga čeka.
Neretvo, Neretvo!
Šta je vode proteklo i šta tek treba da protekne, sve si upamtila.
Možda je upisala neki drugi fakultet na kojem će se skrasiti.
Ne znam ništa o njoj, to je činjenica.
Znam da mi je duša nemirna bez nje.
Što Oliver reče : "Sada sam bez tebe, ka brod bez mora", tako nekako se i osjećam.