Da li je bitno koliko brzo koračamo?
Ili je bitnije koliko je to stabilno, dostojanstveno i unikatno.

Postoje razna mjesta koja su vrijedna obilaska, mjesta vrijedna za živjeti, proživjeti i osjetiti život. Postoje tačke do koje želimo doći - ali je li suština u dolasku? U tom krajnjem cilju? Da dođe taj trenutak - i eto zgrabili smo ono što želimo, prodisali smo - kad ono; pojavi se još jedan vrh planine koji je visočiji od vrha na kojem si trenutno, a možda i ljepši.
Eh, hajde sve ispočetka jer valja posjetiti sve vrhove, valja uložiti truda da zaboraviš vrijednost svojih koraka, da izmoriš dušu, da zaboraviš suštinu lijepog, valja ti da ispoštuješ sve društvene norme i da prigušiš svoj glas koji se ne čuje od dahtanja brzog hoda.

Koračanje

Zategnute kopče crnih sandala davno rasklimane
Uzrujana žurba se pretvorila u znatiželjno šetkanje
Budeći tamni podzemni svijet
Upoznaje svoje, tvoje, njene i njegove
Isprepletane zle duhove

Još okovi oko ruku lijenih da se smekšaju
Do oštrih noktiju da stigne krv
Da se pretvori hladna bijela u živu crvenu

I tako, prođoše godine u krcatom čekanju
Umrše prsti krvavih ruku
Što čuvaše se za okove po svaku cijenu