Riječ trivijalno, kojom danas označavamo nešto krajnje beznačajno, potiče, ironično, od imena rimske božice Trivije. U nešto opskurnijem smislu, trivia obuhvata i znanje koje je interesantno samo quiz entuzijastima. No, porijeklo ove riječi nosi sasvim drugo značenje i poprilično komplikovan razvojni tok.

U rimskoj mitologiji, Trivija je bila božica prijelaza, raskrsnica, noći, magije i skrivenih znanja. U suštini, imala je tri aspekta u sebi, baš kako i njeno ime i sugerira (tri puta): Djevica, Majka i Starica. Ova tri odista arhetipska aspekta govore o ograničenoj prirodi žene koja je, interesantno, prikazana (samo) kroz svoju mladost i reproduktivnu ulogu.

Ova rimska božica bila je u jednu ruku okarakterizirana i kao "vještica", što predstavlja još jedan stereotip vezan za žene. No, najveći „šamar“ patrijarhalnog tumačenja Trivije ogleda se u, uslovno rečeno, prevođenju domena ove božice u domen sasvim beznačajnih informacija.

Prelazak od božanskog ka običnom ponovo nam govori o onom poznatom šablonu u kojem žene i ženski simboli bivaju potisnuti i iskrivljeni kroz historiju. Zato se vrijedi zapitati: kako je riječ, koja je prvobitno označavala raskrsnicu, došla do svog značenja koje nema nikakve veze sa moćnom božicom magije i natprirodnih dešavanja?

Možemo pretpostaviti da se originalno značenje latinske riječi trivium (raskrsnica, tromeđa) prenijelo na one teme koje su se obrađivale na tim javnim prostorima, a koje su, u većini slučajeva, bile povezane sa muškarcima. Žene su, u to doba, uglavnom bile zadužene za ono privatno, dakle, domaćinstvo, što nam govori da se žene tada nisu javno bavile "trivijalnim" temama.

Kasnije, u srednjem vijeku, trivium postaje osnova za obrazovni sistem, u koji su spadali gramatika, logika i retorika - discipline opet rezervirane za muškarce, upravo kao i sam pristup obrazovanju.

Danas, trivijalno je nebitno, i vrlo rijetko se sjetimo kako je ova riječ nastala i koji je put prešla samo kako bi egzotičnom fonetikom označavala nešto bezvrijedno.

Ono što je ovdje najinteresantnije jeste taj čudnovatni put od moćne vladarice prijelaza i natprirodnog preko obrazovnog sistema i, na koncu, do podataka koji su nebitni. Sve što je Trivija nekad bila, u svojim raznolikim aspektima djelovanja, transformirano je u nešto što više ne nosi nikakvu simboliku, već je postalo samo banalno i nimalo vrijedno spomena.

Idući put kada iskoristite riječ trivijalno, sjetite se da je rimska božica bila sve samo ne nevažna, a da patrijarhalne strukture odvajkada stihijski oblikuju jezik i svijest.