fb-analytics

Sloboda. Odgovornost. Istina.

cover image

Svakodnevno susrećemo mnoga lijepa lica, ali samo pojedine duše uspiju da nas dotaknu svojom ljepotom.

Kiše su padale jednog novembra, ostavljajući svoj otisak na cementu. Činio se svjež, i kao da je baš u tom mjesecu nastao neki novi početak. I dok sam pratila pozlaćeni trag, u trenu preda mnom nestade kratki sjaj. A pripovijedala sam ispovijesti neprestanih kiša, i kakav se preokret desi u nečijoj mašti, pa olako zamijeni pljuskove sa ljubavlju sunca.

Kroz mjesec dana grad obavije smog, i čovjek se nađe u magli. Gubi tlo pod nogama, i na sve postaje slijep. Skoro da je na koraku s oblacima, i pred sobom otkriva potpuno novi svijet. A onda se nađe pred kapijom, i ni sam ne zna sa koje strane stoji. Da li smo na istoj stranici, ili smo ipak zaneseni pričom i još uvijek opčinjeni koricama knjige?

Tu sam još negdje, između vremena i priča, dok mi svakog dana iskaču podsjetnici da nastavim svoju. I pišem, i dišem - mada nije li to svakako isto? Čovjek nikada ne može pobjeći od svoje suštine; tu utrku nikad ne dobija.

Vratimo se onda u decembar – mjesec realnosti ili ipak odraza mjesečine, koja svim silama pokušava pružiti svoj sjaj kroz gustu omaglicu kasno u noć. Na svom izmaku snaga, ipak je odlučila ispisati trag zlaćane prašine.

Ponekad njen sjaj dobaci toliko daleko, da se skoro vrati u tople augustovske večeri. Živjele su sa takvom punoćom, da se svaki tren činio kao vječnost. Ipak, poslije svakog ljeta uslijede zimske noći, i kao da se sve ponovo vrati na početak. Živimo na jednoj malenoj kugli, u sitnoj tački svemira, gotovo zanemarivoj u usporedbi sa galaksijom.

Čovjek je samo sitna čestica prašine nošena vjetrom, dok u sebi duboko vjeruje da se iza njegovog postojanja krije šira slika. Luta svijetom tragajući za smislom, i onom jednom dušom koju može nazvati svojom. Svakodnevno susrećemo mnoga lijepa lica, ali samo pojedine duše uspiju da nas dotaknu svojom ljepotom.

Priznaću da sam samo pisac – tek jedan prosti čovjek koji živi od riječi, a najljepše životne trenutke je proživio u tišini. Možda se samo zadržim na peronu, u ponekoj priči, ili ipak predstavi. Ipak ćemo se naposlijetku susresti na susjednim sjedištima.

publisher
wave
frame

Informacije

Kategorije