Žurnim korakom dođoh sinoć do knjižare "Ivo Andrić" u zgradi koju u Mostaru zovu Spajalica. Mislim se kako divan naziv za zgradu jer zbilja ona spaja lica. Licem u lice ste s knjigama, piscima, oni s čitateljima ili u izlogu, ako rentaju neki sprat police okrenuti stražnjim koricama, s licima slučajnih prolaznika.

Intimni prostor na spratu ubrzo naruši kamerman snimajući reportažu o tom zbivanju u gradu i odnese zapis u komadu tehnologije da to naše intimno ogoli javnosti. Odite i vi na sljedeću promociju knjige "Lavanda, petrolej" pa se vratite k meni na članak da utonemo u diskusiju kroz rupu bez dna što se komentar-sekcijom može nazvati.

Kada sam dobila posvetu, koja je kao uspomena poprimila dvije forme; jednu u formi teksta koji me obradovao kako već dugo ništa nije, a drugu u mirisu bijelog vina kojeg sam po prvi put u životu spoznala u trenutku kada je domaćin natočio isto u čašu na pultu, zahvalno sam otišla domu svom noseći polet u hodu i spremnost da to sve spakujem u dnevnik i djelić toga na Plenum.
Znate, to nije obična knjiga. To je medikament za buđenje čula koji se izdaje bez ljekarskog recepta. Šesto čulo vam se budi tako što osjećate da bi "Lavanda, petrolej" mogla biti TA knjiga. Malo da vam spojlam, jeste. Bar meni.
Knjiga je doista čudo, oživi vam i ono čulo za koje ste mislili da je zamrlo. Kao dokaz za ovu moju pametnjariju prilažem sljedeće: dok sam čitala "Lavandu, petrolej" začula sam zveckanje ordena za hrabrost dok se susreće sa staklenom posudom, osjetila sam pod jagodicama prstiju masnoću s papira na kome su recepti ispisani, očima prelazila hitro po tekstu kao da pratim šarene klikere kako se kotrljaju do tačke. U jednom momentu postadoh žedna, ali voda mi s učini dalekom pa se zadovoljih s onim što se mikrobiološki skrivalo u brazdama palca dok sam okretala naredni list knjige.

Ja vam obećavam da ćete i vi poput mene upamtiti koliko je trajalo putovanje Jurija Gagarina u svemir, koliko je karmina bilo u koferu jedne studentice i koliko djetelina na stolu ima listova ako vam na promociji autor spomene svoju relaciju s brojevima.

Kako je dobro imati u rukama ovu knjigu...toliko dobro da vam se po glavi vrzmaju izgovori koje ćete ponuditi prijateljici kako joj ne biste posudili istu iako nestrpljivo čekate pročitati joj neke dijelove, a sve zbog bojazni za trajnim preseljenjem "Lavande, petroleja" na njenu policu.

Možda ste očekivali na početku kako ću se rasipati informacijama o svim tim figurama u književnosti kojom se kiti ova knjiga. Da o tome zborim, davno mi je profesorica Mirela oduzela licencu jer kad god bismo analizirali neko djelo i spominjali stilske figure, moja elipsa nikada nije bila dovoljno elipsasta kao njena niti mi je onomatopeja zvučala dovoljno onomatopejski. S toga, nadam se da vam ovim tekstom budim uspavanoga crva znatiželje da prorovi do informacije kada i gdje je naredna promocija knjige "Lavanda, petrolej" autora Almira Imširevića ili da odete do knjižare po jedan primjerak. I ne morate se bojati zaborava pa zapisati sebi naslov knjige negdje u notesu jer se ovakvi naslovi ne mogu zaboraviti pa i kada bi Alchi prodro u sivu masu.