spališe vještice
knjige su istog gramatičkog roda

pod čizmom isto blato
da ne kažem
a reću'
govna

samo su se pjesme mijenjale
zapravo tekstovi
melodije su često ostajale iste

ali mladost ko' ludost
nikad nije znala hodati u vrsti

mi smo pušili svjež duhan
na stepenicama bivših domova kulture
krali noći od sistema
koje svakako nisu njihove
ljubili se kao da policijski sat
može zabraniti usne
ljubite se

a kako da ostaneš mlad
kad te od rođenja uče
da mrziš čovjeka kojeg nikad nisi upoznao?

kako da šutiš
kad vidiš da ljudi dobrovoljno ulaze u logore
jer su im rekli
da se okovi danas zovu parkovi?

…

sve će jednom opet početi isto
neki novi ljudi
neke nove zastave i parole
neka nova djeca što vjeruju u snove

generatori:
snovi nas vode do slobode

sanjajte se

…

sjećamo se male grupe pedera
koji su govorili preglasno
da ih se ne bi moglo ušutkati

takvi uvijek završe loše
persona non grata

to ti je narod čovječe.
to vam je narod narode.
to nam je narod ljudi.

koji uvijek kasni za vlastitom hrabrošću

…

mi smo odrasli uz filmove
u kojima dobri momci završe pod blatom
a govna dobiju funkciju i čine državu
(amidža je očit dokaz)

zato su i kafane pune
jer trijezan čovjek teško prihvati
da se povijest stalno vrti
kao prazni ringišpil

daj okreni još jedan krug

i dođu okupatori
matori
pa osloboditelji
graditelji
onda spomenici
i uniforme
prebrojavanja i zabrane
onda nova djeca koja opet sanjaju bijeg

preko mora

more mora da je izlaz

…

pjevajte refren pederi
sve će jednom opet početi isto

…

…

a mladost?
mladost je uvijek buntovna
šarena i neukrotiva
nepokolebljiva

uvijek neki klinci
crtaju revolucije po školskim klupama
slušaju zabranjene pjesme
iste melodije
ljube pogrešne ljude
i misle da će baš oni promijeniti svijet

o naivci
možda ga i promijenimo.

samo
na jednu noć
na jedno proljeće
na jedan lijep dan

dok ne dođu novi ozbiljni ljudi
sa novim strofama

ali vrijedi.
vrijedi makar zbog one sekunde
kad parkovi prestanu biti logori
i probehara trešnja ispred skupštine

zbog one sekunde
kad sve utihne
kad i refren nestane
kad se diktator okrene prema prozoru
a sjena mu ostane bez publike

zbog tog praznog pogleda
kad shvati da ga se više nitko ne boji
da niti majka ga ne voli
i da nije nadležan.

to je jedini praznik slobode.
sanjari
sve ostalo su samo falševi

…

jedan refren za kraj

okrenite leđa i pogledajte more
sagnite se
i zavažite pertle

glava gore
Beograde
ove večeri mirišeš na proljeće

a naslov?
naslov pogledajte.