Čovjek vidi samo ono što nosi u sebi.
Čovjek vidi ljepotu samo onda kada se ne zanima za vanjštinu nego čistinu svoje unutrašnjosti.
Šta je ljepota?
Milion odgovora, perspektiva, komentara i očiju.
Milion srca, duša, misli i stavova.
Šta je ljepota nego odsjaj, nego refleskija...


Ljepota

Dok me gledaš znaj da gledaš se
Boje očiju tvojih boje lice moje
Sviraju orkestri koje čuje samo srce tvoje
A ja ih naslućujem treptajima oka tvoga
Šutnjom njihovom dođe i meni koja nota

Kad kažeš da vidiš ti vidiš za se
Vidiš ono u šta su ti oču umočene
Tanke misli, snovi i široke zjenice
Kažem široke
Jer hoće da grle
Kada ugledaju ljepotu oka svoga
A ja sam tebi ljepota
I to ljepota oka tvoga
Ničijeg više
Jer niko nema oko tvoje
Niti moju ljepotu očiju tvojih

Zato se ne čudi riječima Medžnunovim
Što rekoše da ljepotu drage nosi u očima svojim
Tako se prekriše sve praznine
I ispuniše se jezikom duše koja ne stari