Nekad se uhvatim kako i dalje mislim na naše noći kad smo pravili planove dok je ostatak svijeta spavao. Bili smo budni u našim snovima, kao da ništa drugo ne postoji.
Voljeli smo se kao da smo jedini na svijetu. Bila je to ona mladalačka, naivna ljubav u kojoj vjeruješ da sve možeš. Smijali smo se, voljeli, gradili slike budućnosti. Ko bi rekao da nešto toliko lijepo može da se pretvori u tišinu i ruševine? Nikad mi zapravo nije ni bilo jasno zašto smo dopustili to, ponajviše ti.
Sada stojim pred tim kamenim ostacima, tražeći trag ljubavi koja je bila toliko živa, a onda se razbila poput stakla na hladnom podu. Svako obećanje što smo ga razmjenjivali, da ćemo se uvijek razumjeti, zauvijek voljeti, da ćemo biti snaga i podrška jedno drugom, sada odzvanja u praznini. Ponekad poželim da sve te riječi vratim unazad, da ih ponovo izgovorimo, da pokušamo zakrpiti pukotine za koje nismo ni znali da postoje. Danas, kada se osvrnem, ne mogu da nađem adresu na kojoj je ta ljubav ostala. Kao da je nestala preko noći, kao da smo bili samo prolaznici u vlastitim životima. Postao si stranac kojeg predobro poznajem, ili sam barem poznavala. Ponekad se zapitam, da se sretnemo opet da li bi me prepoznao nakon svih ovih godina, da li bi i dalje govorio da sam aristokratski lijepa i divio se mojim zelenim očima, mom pogledu koji je bio toliko poseban samo dok su gledale tvoje kestenjaste oči. Da li bi vidjela onog mog u ovom tebi, da li bi ja bila ona ja u ovoj verziji sebe…Da li bi se zapitao šta sam to uradila sebi? U kakve osobe nas je život za sve ove godine natjerao da postanemo, šta se desilo sa svim našim snovima?
Sa nama znam da je odavno gotovo ali moje srce se i dalje često zapita šta ako se ne pomirimo sa našim završetkom? Šta ako odlučimo da nam se kako si opisao “najljepši period u životu” ponovi? Sve je to “šta ako”.
Trenutno je moja ljubav bez adrese, luta nadajući se da će ponovo naći tako nešto. Možda veliki dio mene i ne želi ponovo biti s tobom jer nisam sigurna koliko bi ova verzija mene pristala na sve što sam pristajala u prošlosti, ali se iskreno nadam da će jednog dana moja ljubav naći svoju adresu i da će se moje srce s nekim osjećati kao što sam se osjećala kad smo imali 19 godina. Koliko god me naša ljubav boljela, nekako mi je i drago jer sam je doživjela.
Ono što se nadam za tebe jeste da ćeš jednog dana shvatiti šta si uradio, šta si uništio…
Želim ti svu sreću u životu i da budeš najuspješniji u svojoj karijeri, ali želim i da osjetiš sve ono što sam ja osjećala sve ove godine, a do tada se nadam da će moja ljubav naći svoju adresu.
Obećavam ti, doći će u ruke onog ko će me voljeti onako kako zaslužujem. I naravno da ne moraš da se boriš za mene, ali odabrat ću onog ko nikada ne odustaje od mene.