Priča povratka marta.

Vratila sam se.

Tiho, ali odlučno, kao što uvijek činim.
Godina bez mene ne može proći, jer ja sam ona što prekida zimski san, ona što donosi prve znake života, ona što polako, ali sigurno priprema dolazak moje sestre – proljeća .

Ja sam mart.

Dok su decembar, januar i februar crtali hladne pejzaže ledom i snijegom, ja sam čekala.
Gledala sam svijet kako tone u san, kako se povlači u svoje tihe kuće, umotan u slojeve odjeće i šutnje.
Znala sam da će me ljudi čekati, da će željno iščekivati moj povratak, onaj prvi znak da ništa ne traje vječno, pa ni zima.



I evo me sada, opet ovdje.

Najavila sam se blagim povjetarcem koji više ne reže kožu, već miluje obraze.
Poslala sam prve kapi kiše da operu tragove zime, da probude zemlju i pripreme je za nju –moju sestru,proljeće

Nisam još potpuno ovladala svijetom, jer znam da neki još uvijek žele zadržati zimu.
Snijeg se ponekad tvrdoglavo vraća, ali ne marim.
Dozvolim mu da se još malo poigra na krovovima, da posljednji put prošara planine bijelim pokrivačem, ali znam ,njegovo vrijeme prolazi.

Pripremam svijet za svoju sestru. Šapćem drveću da se probudi, da se njene latice, visibabe , spremne za ples na suncu.
Zovem rijeke da se oslobode zaleđenih okova, da slobodno poteku, noseći sa sobom priče iz dalekih krajeva.
Milujem usnula polja, govoreći im da se pripreme za njen dolazak, jer ona donosi boje, donosi život.



Ljudi su me osjetili.
Njihovi koraci su lakši, njihovi osmijesi širi.
Počinju polako otvarati prozore, ostavljati teške kapute, tražiti tragove mog dolaska u cvjetnim pupoljcima i dužim danima.
Vidim ih kako stoje na pragovima svojih domova, udahnjujući duboko, osluškujući.
Znaju da dolazim. Znaju da nakon mene dolazi ona, proljeće.




Ali nisam ja uvijek nježna.
Ne, ne mogu biti.
Zima ne odlazi lako, a svijet se ne budi bez borbe.
Zato donosim vjetrove koji lome tišinu, kiše koje peru umorne ulice, burne noći u kojima posljednji put grlim snijeg.


Neki me zovu nepredvidivom, kažu da nisam ni zima ni proljeće, ali zar nije u tome moja ljepota? Ja sam između.


Ja sam most između onoga što je bilo i onoga što dolazi.

A kada moja sestra konačno kroči na svijet, kada sunce zasja bez stida, kada mirisi cvjetova preplave zrak, tada ću znati ,moj posao je završen.


Tada ću se povući, tiho, baš kao što sam i došla.
Ali ne brinite, vratit ću se opet. Jer ja sam mart. I uvijek se
vraćam