naučili su nas
netko?
da šutnja znači mir
a mir – da ne diramo bogove

bogovi imaju značke
bogovi nose uniforme

isti ti – neki?
rekli su
pustite institucije da rade

bogovi čuvaju institucije
institucije štite bogove

tko je kriv?

i tako država postaje
riječ s velikim početnim slovom
u kojoj se rađaju djeca
riječi s malim početnim slovom

djeca ko' djeca
vjeruju
rastu
kao ljubičice iz betona
ne dišu
dok bogovi ne izdahnu

država se više ni ne skriva
nosi na leđima transparent
Radimo po zakonu!
a zakon je
kao i B
uvijek na njihovoj strani

dok god ima papira
ima i oprosta

ali ništa se neće promijeniti
dok naša tišina
bude glasnija od zajedničke istine

mi?
mi smo narod pod garancijom
mi volimo mir
mir u kojem se ništa ne mijenja
mir u kojem svi sve znaju
i svi sve zaboravljaju

mi?
sve dok ne pitamo
nekoga?
tko je izgradio ovu tišinu
kome smeta buka
čijom šutnjom su hranili zakone
oni?

oni nisu bogovi
mi smo ih učinili nedodirljivima
oni nisu čudovišta
mi smo ih pustili
da zaborave što znači biti dijete

oni?
koji nisu mi

a možda i mi
možda smo samo ogledalo
u kojem se ništa ne vidi
jer nitko više ne gleda

nema nama spasa

borba koja završava
mirnom šetnjom
oko podneva
čiji će koraci biti zaboravljeni
do ponoći
ne zaslužuje pobjedu

a dok čekamo nekoga?
Mojsija možda
Tita – vjerojatno

riječ gubi značenje
bez obzira na početno slovo
krik gubi zvuk
istina se topi
u pustim priopćenjima
za naivnu javnost

zar je važno tko je kriv?

i kad te pitaju
reci:
ja sam bio tu.
čuo sam sve.
garancija mi još nije istekla.
i nisam ništa rekao.
nisam htio probuditi bogove.