Tako mi Onog koji od oblaka tka ogrtač čežnje,
ona bijaše znak u noći kad se sudbine pišu,
sjenka lahka poput svile,
što putnika odvodi do kapija
iza kojih nestaju imena, a ostaju tajne.

Tako mi Onog koji biser skriven u školjci stvara,
pojavi se u obliku daha iz vrtova nestalih,
kap mirisa što budi sjećanje
na obećanje dato prije postojanja,
kad smo svi stajali pred Njim i rekli:
„Zaista, Ti si naš Gospodar!“

Tako mi Onog koji pticama određuje smjer u letu,
hodila je ne dodirujući tlo,
ostavljajući za sobom tragove
što blistaju poput stakla
u kojem duše vide svoj početak i kraj.

Tako mi Onog koji rose spušta na umorne duše,
ona bijaše osvježenje
što sa sobom nosi okus džennetskih rijeka,
blagost kojoj se prilazi tiho,
ljepota što se u sedždi opisuje.

Tako mi Onog koji vrijeme drži između prstiju,
u njenom prolasku vrijeme je zastalo,
u njenom odlasku sve se pokrenulo,
i vidjeh jasno kako se duše
poput komadića ogledala
iznova slažu u cjelinu.

Tako mi Onog koji stvara svjetiljke u tami,
bila je žižak sakriven u tkanju mog bića,
vatra što ne sagorijeva,
već pročišćava ono što je prolazno,
ostavljajući iza sebe
trag Vječnosti.

Tako mi Onog koji kišu šalje žednim srcima,
njezin glas bijaše harf iz izvora skrivenih svjetova,
piće koje duša pije bez posude i čaše,
opijena bez vina,
trijezna od Ljubavi.

Tako mi Onog koji u sjemenu skriva šumu,
ona bijaše zrno zasađeno rukom sudbine,
iz kojeg niču stabla zikra,
i cvijeće što miriše
na neviđene bašče
iza zastora ovog svijeta.

Tako mi Onog koji daje kraj svakoj čežnji,
njezin rastanak bijaše kapija sabura,
a njeno odsustvo plod strpljenja
što se bere u vrtovima Onoga svijeta,
gdje se voljeni gledaju
bez rastanka.

Tako mi Onog koji dušu odvaja od tijela,
u susretu s njom bijaše smrt moga ega,
u njezinom odlasku uskrsnuće duha,
i razumjeh da je svaka ljubav na dunjaluku
tek slovo iz Njegovog imena,
što ga čitam dok ne naučim
da Njega volim više
od onog što nestaje.

Tako mi Onog koji daje početak i kraj,
neka je salavat na Onog što je ljubavlju
otvorio vrata Istini,
neka je hvala Njemu koji mi je poslao,
da kroz nju pronađem sebe,
i da konačno u Njemu nestanem.