Upalila sam noćno svijetlo, žuto, toplo, mirno.
Mogla sam da osjetim tišinu koja je nastanjivala zidove oko mene, toliko ljudima strašna i mila u isto vrijeme.
Mrze galamu, a tišina ih slama.

Na momenat neko je upalio dodatno svijetlo, sva tišina se povukla u čoškove, a noćno svijetlo izblijedi.

Nastala je buka, nemir u mojoj glavi.
Nisam se mogla okrenuti, reagovati, samo sam osjetila nelagodnost i nedostatak emocije u tom led svijetlu.

Eh… šta ti pogrešna boja može uraditi, a ja sam svoju tintu ispraznila, dugo nepoznatim kistom funkcionisem.