Bio je miran i povučen. Stalno je bježao od ljudi. Patio je iznutra jer nijednu pravu osobu pored sebe nema. U svom životu uopšteno. Fakultet nije upisao jer nije imao novca. Najviše zbog oca, koji je preminuo veoma rano u njegovom životu, pa se jedva školovao. Jedini spas njegovim već uništenim finansijama je bio posao koji je iole volio da radi.

Jednog, kišnog, jesenjeg dana, kada se oblak sastavljao sa oblakom, a zemlja pala na nebo, ugledao je dugu u moru crnih oblaka. Sva šarena i nasmijana, smiješila se, njemu iz nepoznatog razloga.

Čekao je mnogo da je opet vidi. Putem su prolazile mnoge djevojke, ali nje nije bilo. Njegovi kestenovi su mu postali već najbolji prijatelji. Pržio je svaki sa ukusom i slasti, kao da će ih on da jede, a ne da prodaje.

Tog dana kada ju je vidio, kupila ja malo kestena i nasmijala mu se. Tu je cijeli njegov svijet stao. Još od oca nije bio voljen toliko, a sada mu je izgledalo kao da se ljubav uvlači u njegove žile.

Negdje tamo pred početak novembra, stao je jedan mladić da uzme kestenje. Bio je onako oskudno odjeven, odijelo, kravata, uglancane cipele. Uzeo je veliku količinu i ostavio mu je bakšiš. "Nek' mu se nađe" - ponavljao je mladić u sebi. Sjeo je u svoj skupocjeni kabriolet i udaljio se prema mostu na rijeci Senni.

Njemu ništa nije bilo čudno, niti je slutio kome kestenje ide. Ah, samo kad bi znao kome je to išlo.

Navečer, istog dana, onako sretan zbog velikog bakšiša i novca koji je uzeo. Svratio je do marketa da uzme, kao i uvijek, potrebštine za kuću. Naravno, koliko se moglo za 25 eura koje je zaradio tog dana.

Smjestio je stvari u ranac i nastavio svoj put dalje, gurajući svoj pokretni štand sa kestenovima.

Tek što je stao na semafore, isti onaj kabriolet prođe i svirnu mu. Umjesto sreće, bio je užasnut prizorom koji je vidio. Ma da, mislio je da nije dobro vidio.

Kabriolet se okreće i parkira pred poznati "La Fayette" restoran. Vode ga bogataši i tu samo elita izlazi. Prešao je cestu i iz znatiželje pohrlio prema pokraj restorana. Samo da se uvjeri.

Čim je prišao bliže, srce zatitra i krenu prema prozoru sa velikim staklima. Ugledao ju je! Bila je to ona! Od trenutka prvog susreta nije prestao misliti o njoj. Bila mu je sve, a sada je tu sa drugim muškarcem.

Srce mu je stalo, suze krenule, desna noga je počela sama od sebe da igra, ukazujući mu da nešto nije bilo uredu.

Naprotiv. Ništa nije bilo uredu u tom momentu. Ništa nije bilo bitno za njega. Ona je sjedila tamo. Skupocjeni život, a on kestenje prodaje iz dana u dan. Promijenila mu je život, barem na kratko vrijeme. Probudila je u njemu ljubav i osjećaj pripadnosti.

Odbačen od društva. Ona mu je predstavljala sve u tim momentima.

Dok su suze navirale, ona je pogledala kroz prozor. Ugledala ga je i samo mahnula, onako stidljivo.

Pao je na sred trotoara. Srce ga je izdalo. Ljubav ga je ubila,bez da je znao da li ga je ikada voljela ili je to bio gest prema prodavaču.

Uspio je glavu da podigne, makar zadnji put da vidi dugu u sivilu. Pogledao je prema stolu. Nje nije bilo. Momka za njenim stolom isto. Okrenuo je na desno glavu, ona je prilazila. Vidjela je da je pao i prišla da pomogne.

Njemu nije bilo više važno. Bila mu je sve. Od toliko lica svaki dan, samo njeno je čekao, a nije znao da će ga ona ubiti.

Izdahnuo je,gledajući prema nebu. Nije htio da gleda njen lik.

Grad je ostao bez samo jednog prodavača kestenja, porodica bez sina, brata i ono najvažnije - bez obroka. Mislio je da ga niko neće žaliti. Možda zbog njegovog osjećaja samoće i bijega od drugih ljudi. Nije ni važno, izdahnuo je. Više nije tu.

Na rezervisanom stolu restorana, pisalo je : " rezervisano za porodicu Banoix"...

Nije ni znao da joj nije bio dečko. Nije ni znao da joj je bio brat, sa kojim se tek vidjela nakon što je došao iz Londona gdje magistrirao. Nije znao.. ili nije htio da zna.

Srce ga je izdalo da više nikada neće biti voljen.. Sa potrebštinama u kesi i tezgom za kestenje, ostale su samo uspomene - da je nekada na Istočnoj obali rijeke Senne, živio jedan prodavač kestenova..

Miris više nije krasio predgrađe, niti je mamio brojne ljude.. sve je već otišlo u zaborav u brzom svijetu.