Postoje trenuci kada se zapitam – šta je to što me zaista čini sretnom?
Da li je to neki veliki cilj, neka destinacija do koje moram stići, ili su to sitnice, male stvari koje možda prolaze nezapaženo, ali mi griju srce?

O toj temi sam nedavno razgovarala sa svojim kolegom Alminom,koji je došao do te ideje,kako smo se i dogovorili da napišemo članak na ovu temu.

I evo me sada, razmišljam i slažem riječi, pokušavam definisati ono što osjećam. Jer, sreća nije samo osjećaj – ona je stanje duha.

Ona je u nama, u našim mislima, u načinu na koji gledamo na svijet. I dok pišem, pokušavam u glavi posložiti sve ono što mene čini sretnom. A toga ima mnogo.


Sreća su slova na papiru. Sreća je kada sjednem, uzmem olovku ili otvorim prazan dokument i pustim da misli teku.
Pisanje me ispunjava na način koji ne mogu opisati običnim riječima. To nije samo hobi, to nije nešto što radim tek onako – to je potreba.

Kad pišem, osjećam se kao da sam pronašla svoje pravo mjesto u ovom svijetu. Kao da ništa drugo nije važno, kao da sve misli koje su mi se gomilale u glavi konačno pronađu svoj red i smisao. Pisanje mi donosi mir.



Ne mogu zamisliti dan bez muzike. To je nešto što me prati u svim situacijama – kada sam sretna, kada sam tužna, kada želim da pobjegnem od svijeta, kada želim da se povežem sa sobom.

Muzika je moja utjeha, moj pokretač.
Neki tekstovi pjesama me dirnu do suza, neki me podsjete na drage ljude, neki me motivišu da nastavim dalje.

Muzika me oblikovala kroz život, pomogla mi je da pronađem dijelove sebe koji su možda bili izgubljeni.



Postoji nešto posebno u osmijehu djeteta.
U njihovim iskrenim pogledima, u načinu na koji se raduju najobičnijim stvarima.
Djeca ne komplikuju – njima je sreća jednostavna, iskrena i čista.

Njihova radost je zarazna.
Svaki put kad vidim dijete kako se bezbrižno smije, podsjetim se da su male stvari one koje čine život ljepšim.



Simba,moj mačak je više od običnog kućnog ljubimca.

On je član porodice, neko ko unosi toplinu u svaki moj dan.
Njegovo predenje smiruje, njegova znatiželja me nasmijava, a njegova privrženost mi pokazuje da ljubav ne poznaje granice.

Kada dođem kući nakon napornog dana i vidim kako me dočekuje, sve brige nestanu.


Ljubav je nešto posebno, nešto što nas mijenja iz korijena.
Tarik je osoba koja me razumije bez mnogo riječi, koja me podržava i koja me uvijek zna nasmijati.

On je ozbiljan, ali u isto vrijeme ima onaj šarm koji me uvijek razveseli. Sa njim mogu razgovarati o svemu – od najsitnijih detalja do najvećih životnih tema. Pored njega, osjećam se sigurno.



Knjige su mi uvijek bile bijeg, ali i utočište.
Kroz njih sam upoznala svjetove koji su mi proširili horizonte, likove koji su mi postali prijatelji, priče koje su me natjerale da razmišljam.
Knjige su moj nepresušni izvor inspiracije, one su mjesto gdje uvijek mogu pronaći odgovore.



Postoje neka mjesta na svijetu koja mi donose poseban osjećaj mira. To ne moraju biti velike destinacije, nekad je to samo klupa pored ,moje rijeke,Une miris mora ili pogled na zalazak sunca.
Lijepa mjesta su ona na kojima osjetim da pripadam.



Mama je neko ko me uvijek razumije, čak i kada ne moram ništa reći.
Njena ljubav je neizmjerna, njena podrška je bezuslovna.
Ponekad samo njen glas može smiriti sve moje nemire.


Bez porodice ne bih bila ovo što jesam.
Oni su moji učitelji, moji prijatelji, moji saveznici.
S njima dijelim najljepše trenutke, ali i one najteže. Njihova ljubav me oblikovala i učinila osobom kakva sam danas.


Postoje razgovori koji nas mijenjaju.
Volim one iskrene, duboke razgovore u kojima riječi imaju težinu, u kojima se preispitujemo, učimo i rastemo.



Oliver Dragojević – glas koji dodiruje dušu

Njegove pjesme su emocija, priča, nostalgija. Njegov glas nosi neku posebnu toplinu, nešto što ne može svako prenijeti. Oliverova muzika me uvijek vrati u neka prošla vremena, u sjećanja koja su mi draga.
srcu

Pored Bosne, Hrvatska mi je najdraža zemlja.
U njenim gradovima osjećam mir, u njenim ulicama pronalazim inspiraciju. Volim njeno more, njene ljude, njen jezik i kulturu. Volim svaki kutak koji me podsjeća na nešto lijepo. Hrvatska mi je dom na neki poseban način.

Sreća je u svemu oko nas.

Shvatila sam da sreća nije samo jedan trenutak, nije jedno mjesto, nije jedna osoba.
Sreća je u svemu oko mene, u sitnicama koje možda drugima ne znače mnogo, ali meni znače sve. Sreća je u pisanju, u muzici, u zagrljaju voljene osobe, u osmijehu djeteta, u mirisu kiše, u mačjem predenju, u tanjiru špageta, u knjizi koja me obuzme, u zvuku Oliverove pjesme, u pričama koje pričam i onima koje tek trebam ispričati.


A šta je za vas sinonim za sreću?