Sve je počelo tog vrelog ljetnog popodneva,
05.08.2024.

Ležala sam dosadno skrolajući po telefonu kad mi je stigla poruka od njega.
Totalni random lik, nikad ga nisam vidjela ni čula.

,,Mogu li nešto da te pitam?" -Glasila je njegova prva poruka.

Malo sam ga stalkala po profilu i vidjela da je stvarno sladak. Onako, baš moj tip.

Odgovorila sam mu samo sa ,,?", a on je pitao: ,,Sladoled ili kolač?"

Nasmijala sam se i napisala ,,Kolač".
I tako je sve krenulo.
Te noći smo pisali bukvalno cijelu njegovu noćnu smjenu.

I onda sutradan opet.
I opet.
A onda su krenuli pozivi.
Po cijele noći smo visili na telefonu, pričali o svemu i svačemu.
Nisam htjela sebi da priznam da mi se sviđa, ali onaj osjećaj u stomaku je govorio suprotno. Leptirići su pravili čajanku,u mom stomaku.

Nekoliko dana nakon što smo se upoznali, spakovala sam kofere i otišla na more, u Biograd na Moru.

Svi oko mene su uživali ,kupali se, sunčali, smijali, ali ja?
Ja sam sjedila u kafiću, naslonjena na sto, telefonom u ruci, i pisala sam sa njim.
Satima.
Čekala bih njegove poruke, smijala se dok bih ih čitala, grizla usnu kad bi napisao nešto slatko. More, plaža, muzika ,sve mi je bilo nebitno.
Svijet oko mene je postojao, ali ja sam bila u nekom svom, gdje smo samo on i ja.

Uveče bih sjedila kraj mora, bosim nogama dodirivala pijesak i gledala u daljinu.
Razmišljala sam o njemu.
Kako bi bilo da je tu?
Da zajedno šetamo obalom, smijemo se, da me uzme za ruku.

Nedostajao mi je.
A tek smo se upoznali.
Nikad prije nisam osjetila nešto tako. Bilo je ludo, ali predivno.

Jedne večeri, dok je bio na rođendanu kod druga, samo je rekao : ,,Volim te."

Ostala sam u šoku.
Nisam znala šta da kažem. Ali istovremeno, srce mi je preskočilo otkucaj.
Prošla me je neka toplina.
Taj trenutak ,onaj u kojem prvi put čuješ volim te, od osobe koja ti znači ,ostaje urezan zauvijek.

Naš prvi dejt bio je 14.08.2024. Dogovorili smo se da se nađemo u centru grada, kod velikog sata u 18:00h.

Kad sam ga ugledala, imao je crvenu košulju, svježe ošišan, mirisao je tako dobro.
Prišla sam mu, zagrlio me i dao mi Kinder Bueno.
Moj mozak: PAF!
Sjeli smo da pijemo kafu.
Ja ne pijem kafu.
Al’ od treme sam naručila isto što i on.

Kasnije smo se šetali gradom, sjeli na klupu pored Une i pričali. Mogla sam tako cijelu noć.
Kad me otpratio kući, tek tada sam shvatila ,pa ljudi ja sam se zaljubila.

Prvi poljubac?
U kinu.
Gledali smo ,,Girl you know it's true" i negdje u sredini filma, samo se desilo.
Bilo je kao u filmu.

Vremenom smo postali još jači. Svaka subota je naš dan, nebitno je li to kafa u gradu (ja ne pijem kafu, al’ on pije), kino ili samo šetnja.


I evo nas sada, korak bliže jedno drugom, ali s istim onim osjećajem kao na početku. Upoznao je moju porodicu, zavoljeli su ga kao da je oduvijek tu, a njegovi su mene prihvatili s istom toplinom.

Oboje imamo svoje ciljeve i snove, razmišljamo zrelo i gradimo budućnost u kojoj smo zajedno.
A on?
On je i dalje isti onaj divni momak koji me osvojio prvom porukom Ništa se nije promijenilo, osim što ga volim još više.



I tako je počela naša priča. I traje. I volim ga. Najviše.