Moja mala sestra i ja,
Kad smo u šatoru,
Volimo igrati jednu igru.
Zovemo je:
Na krovu vidim...
I onaj čiji je red,
Kaže šta vidi na krovu šatora.
Na krovu vidim...
Ptice raznih veličina.
Slijeću na krov šatora
I gaze svojim sićušnim nogama
Po platnu.
Šetaju se tamo – amo.
Čujem ih kako pjevuše.
Sad će zima.
Bit' će nam hladno ispod šatora.
Donijeće mama iz humanitarne
Još ćebadi i jorgana.
Babin drug, Ahmed,
Prodavao je lijepe jorgane
U svojoj radnji
Na kraju ulice.
Prije nego su mu gađali
I srušili radnju.
Odoše ptice tamo gdje je toplije.
Na krovu vidim...
Kapi kiše.
Sijaju se kapi na jutarnjem suncu
Kao kristali.
Na krovu vidim...
Lišće koje pada s drveća
S jeseni.
Naš stari dud nije preživio granatu.
Sakrivali smo se u njegovom stablu
Sestra i ja,
Kad bismo igrali žmurke.
Vješali bismo se za njegove grane.
Mama je od njegovih bijelih grozdova
Pravila domaći džem.
Na krovu vidim...
Mjesec i zvijezde.
Platno na krovu šatora je prozirno,
Pa se noću,
Kad je vedro i lijepo,
Vide mjesec i zvijezde.
Na krovu vidim...
Mamu koja briše prašinu
I ptičju kaku.
Na krovu vidim...
Krov naše stare kuće.
Babo kaže:
Kad prođe rat, vratićemo se.
I sve ćemo sagraditi iznova.
Svojim rukama.
Na krovu vidim...
Hoću da vjerujem svom babi.
I da se vratim u osnovnu školu.
Da nije rat,
Bio bih sedmi razred osnovne.
Hoću da se ponovo igram žmurke
Sa svojom sestrom
I krijem u stablu starog duda.
Hoću da vidim svog najboljeg druga, Omara.
Poželio sam da se igramo s papirnim, letećim avionima.
Ovi koji sada lete iznad nas,
Nisu toliko zabavni.
A kad čujem zvuk tih aviona u blizini,
Uhvatim sestru
I stavim joj glavu na svoje grudi.
I kažem joj da na krovu vidim
Cvijeće raznih boja,
Kako raste iz platna šatora,
Kao iz zemlje.