Kad prekriju široke mjesečeve pore
Tvoje lice i usne
I grudi tvoje,
Ti svijetlićeš plavo.
Dodirnuću svojom rukom
Obraz tvoj i čelo
I obrisaću svaku muku,
Bol, stid i tvoju nesanicu.
I zamislićemo da se živi vječno.
I da je prošao tek minut
Od našeg viđenja.
Koji nam se čini
Kao cijeli jedan život.
A ustvari je sekunda
U trenutku vremena.
I za ono što nas čeka.
Reći ću ti da me čekaš na mjesečini.
U polju cvijeta koji raste
Samo kad je mjesec mlad.
Stavićeš svoju glavu na travu.
Mekanu, zelenu, vlažnu travu.
I sijaćeš plavo.
A ja ću hodati stopalim bosim
Po istoj toj travi.
Nijedan me kamen u zemlji
Neće posjeći.
Nijedan korijen u travi
Spotaknuti.
Ja koračam tebi.
Ispred nas je mjesec
I čistina.
Na mjesečini sve se vidi.
Sve je gotovo prozirno.
I sve što je završilo
Se vrti ukrug.
A ja i ti plešemo.
Ne daj da završi nam ples
Prije svog vremena.
Ja sam ostala željna
Udova tvojih i tvojih pokreta.
A ti mojih stihova.
Vječno nek' nam svijetli plavo
Mjesečina.