Sve je tiši korak
U blatu sve dublji gaz
Mljacka i tišti
U jaz upada njegov
Čvrsti stas

Sa stražarnice se spušta stvor
Zamoran, ali blag
Preskroman glas njegov doseže u jaz
I pita:
“Ima li spasa za nas?”

A u blatu korakom već je duboko
Potopljen u jaz
Zarobljen bez izlaza

Čupa, trza
Kvrca stara krsta
Sa prsa trgajući zadnji ogrtač
Iako shrvan, kao trkač laki
Izbjegne ka staroj banji

A sa stražarnice prodre
Isti od maloprije glas
Što gromoglasno govori:
“Nema spasa za nas!”
I bjegunca proguta mrak