Vijekovima Bosna,i bosanski narod prima udarce i nasrtaje na svoje biće... Odolijeva svemu tome,ali do kada? Samo jaka Bosna može biti garant stabilnosti na Balkanu....
Ne budite Zmaja!
Opet, oko gnijezda dobroćudnog Zmaja,
dvje horde barjacima mašu;
K'o jučer bješe ista graja,
svojom bi da zovu,ovu zemlju našu.
Ranjen Zmaj nekoć je bio,
naivan i dobar, vjerovao svima;
I komšija i susjed tuđe tad je htio,
da naše svojim zove,bez imalo stida.
Bistre rijeke i zelene gore,
Sve rado bi uzeli Tati;
Rudnike,bogatstvo i naše plavo more,
Tom' zulumu u kraj ćemo stati!
Naša Bosna,kao naša majka,
što zadoji nas prvim mlijekom;
Čuva nas u krilu,jer diže se hajka,
koju dižu zvijeri nad čovjekom.
Budi se,budi, Zmaje!
Jer „Neprijatelj prelazi reku“;
Nalašti štit,neka oprez traje,
Ljiljani zlatni nek' zauzmu čeku.
Ne šalji sina svoga,sa puškom u ruci,
Drugom sreću njegovu da krati;
Ne budite ponovo,kao gladni vuci,
Jer Ljiljani zlatni na put će im stati.
Zmajevi budni uvijek će biti,
spremni da brane svoju Bosnu milu;
Naše majke suze više neće liti,
Ljiljane će odgajati u svom toplom krilu.
