Onima koji pišu bi pojam ljubičaste proze trebao biti dobro poznat. Za one koji ne znaju, Oxfordov rječnik definiše ljubičastu prozu kao "pisanje koje je previše razrađeno ili ukrašeno". Naglasak je ovdje na riječ previše, jer ljubičasta proza može imati mnogo oblika. Međutim, ono što im je svima zajedničko je činjenica da su sve pretjerane. Naziv ljubičasta proza potiče od rimskog pjesnika Horacija, koji je kritikovao pretjerano kitnjast jezik svojih kolega pjesnika. On je njihovo pisanje poredio s ljubičastim tkaninama koje su nosili neki od najpompoznijih članova rimskog društva kao simbol bogatstva. Izraz je bio Horacijev sarkastičan način da kritikuje pisce koji pretenciozno pišu.

Kad zamišljate ljubičastu prozu, pomislite na višak pridjeva, preduge rečenice, riječi koje djeluju neprikladno u kontekstu ili cjelokupno loše osmišljene dijelove teksta. Ovakav stil pisanja rijetko dogura pisca do izdavanja, jer se lektori i korektori groze na njega, ali postoje neki izolovani slučajevi u kojima se pronađe u objavljenim djelima. Najbolje je pogledati "Sumrak" (Twilight). Primjer rečenice iz te knjige:

"Njegova koža, bijela uprkos blagom rumenilu od jučerašnjeg lova, doslovno je svjetlucala, kao da su hiljade sićušnih dijamanata ugrađene u njenu površinu. Ležao je savršeno mirno na travi, s košuljom otvorenom preko isklesanih, užarenih prsa, dok su mu blistave, blijedoljubičaste vjeđe bile zatvorene, iako, naravno, nije spavao. Savršen kip, isklesan od nepoznatog kamena, gladak poput mermera, svjetlucav poput kristala."

U mnogim slučajevima, oni koji se služe ovim stilom pisanja vjeruju da će njime izgledati inteligentnije. U stvarnosti, obično se čini kao da se pisac previše trudi (što ovom pojmu daje sasvim novo značenje), ili kod slučajeva u kojima pisac namjerno koristi izuzetno komplikovane riječi, čini se kao da želi da se osjećamo glupima dok čitamo djelo.
Ljubičasta proza nije samo iritantna; zapravo može imati štetan učinak na vaše pisanje.

Višesložne riječi, preduge rečenice i stalna upotreba pridjeva mogu biti teški za razumjeti. Ne samo da će se čitaoci boriti da zadrže tok misli, već možda neće ni shvatiti šta želite reći. Ako čitalac napusti vašu stranicu kako bi guglao značenje riječi koje koristite, kolike su šanse da će se vratiti? Ljubičasta proza skreće svu pažnju na riječi, a oduzima smisao vašoj poruci. Dakako, riječi jesu važne, ali najvažnije je ono šta one u nama uzrokuju i na šta nas potiču. Ako vaša publika vidi samo riječi, vrlo je vjerovatno da će propustiti poentu.

"Substance over style"

Stavite se u položaj svoje publike i zapitajte se: šta bi oni željeli čuti? Je li to gomila ukrasnih pridjeva, ekstremnih, patetičnih emocija, ili bi radije da pređete na stvar i iskažete je suptilno? Ako pročitate svoj tekst iz perspektive svog čitaoca i određeni dijelovi ne ispunjavaju svoju svrhu, vrijeme je za uređivanje. Na kraju, ljubičasta proza svakako neće odražavati vaš pravi glas i stil. Uvijek nastojte biti autentični i pišite na način koji zvuči kao vi. Razvijanje stila pisanja i proširivanje vokabulara je u redu, ali neka to bude na prirodan i zanimljiv način – a ne pretjeran i preuveličan. Ukratko, najbolji način da postignete kvalitetan sadržaj jeste da izbacite nepotrebno, ostanete vjerni sebi i pišete direktno iz svoje duše. Izmišljanje pretjeranih, nerealnih scenarija ili upotreba jezika koji služi samome sebi neće donijeti niti piscu niti čitaocu išta dobro.