Ne smeta mi što ne gledaš.

Zapravo - volim to tvoje skretanje
pogleda,
kao da pokušavaš sakriti svjetlo koje ti
iz očiju izmiče.
Kao da se bojiš da ću, ako te uhvatim
duže od sekunde,
vidjeti sve što još ne znaš da smiješ
osjećati.

Ali ja ne tražim da me gledaš.
Tražim samo da budeš tu.
Da šutimo jedno pored drugog
dok tvoje oči uče moje da budu
strpljive.
Jer pogled nije ono kad se oči sretnu -
nego kad se srce usudi da ostane.

I zato, ne žuri s tim pogledom.
Neka stigne kad bude spreman,
kao jutro koje ne pita
jesmo li ga zaslužili.
Dotle, budi dah u blizini —
nevidljivo prisustvo što liječi
više nego hiljadu riječi.

Zato neću tjerati tvoje oči da govore
prije nego nauče jezik sigurnosti.
Neka tvoje trepavice budu zaklon
iza kojeg se misli povlače tiho,
dok ja čuvam prostor
u kojem je dozvoljeno ne znati —
ali biti.

Za tebe, A. M. i tvoje oči boje kestena.