Na ovoj našoj planeti postoji bezbroj država, ali ona koja nosi oblik srca samo je jedna.

Postoji tako jedna zemlja, čije su ljepote svi svjesni pa je stoljećima uzaludno prisvajaju. Parčaju.

Konstantno je parčaju.

/pokušavaju parčati/

Svi ti pokušaji bivaju samo to, jer unutar nje herojsko srce kuca. Unutar nje skriven je feniks koji ne može biti poražen. /valjda znate priču o ptici koja se diže iz pepela/

Nakon neuspjeha dolazi još jedan pokušaj. /kako to inače i biva/

Taj pokušaj nazivaju podjelom.

Neki i pokleknu pred njim, ko će ih kriviti, isprazne riječi istinito zvuče.

/isprazni ljudi uvjerljivo zvuče/

A šta je ta podjela?

To je način zastrašivanja.

To je prazna priča da ne postoji zajednički život.

Da svako svakome želi nauditi.

To je nešto čime se papci služe, jer u glavi puše vjetar.

Da svijete, dijelimo se.

Dijelimo se na raju i papke.

Raja jedne zemlje funkcioniše sa rajom drugih zemalja.

Papci ni između sebe ne mogu funkcionisati.

Papci ne znaju dvije proste rečenice sastaviti, ali žele da se dijele. /naravoučenije, odjednom se razumiju u stvari koje zahtijevaju teži napor poput razmišljanja/

Raja ni ne razmišlja o podjeli, jer nemaju prazne glave, duše, tijela.

Raja kaže da je domovina nedjeljiva stoga:

Sretna ti nezavisnost najljepša!