U već pomenutim riječima Miroslava Krleže možemo uveliko vidjeti i izvući pouku o narodu Bosne i Hercegovine. Kako i sam Krleža kaže da "niko nikad nije vidio Bosanca kako kleči i moli nekoga". Upravo u ovim riječima možemo vidjeti onu našu pravu prirodu.

Bez obzira na ratove na oluje i sve što se dešavalo Bosanci nikada nisu klečali ni ispred koga. Pogotovo u ratovima. Uvijek je bio tu inat bosanski koji je tjerao ljude da idu dalje za sebe i svoju zemlju.

Krležine riječi možemo uporediti sa današnjom situacijom u državi. Sa Dodikom i svim nemirima koji vladaju od kako je opet pokrenuo jaču retoriku i ideju o Republici Srpskoj kao državi.

Neka oprosti gospođa Evropa.. Ona nema Interpolove tjeralice, nema uhićenja za Dodika koji svakodnevno granice prelazi. Nema uhićenja ni za brojne ratne zločince koji šetaju državom. Za njih niko " ne zna". Pažljivo su skriveni i uživaju u tome.

Neka oprosti gospođa Evropa, ali naš inat koji imamo tjeramo sami. Ne trebaju nam potjernice niti bilo kakvi strani ustavi da bi odlučivali o našoj državi. Potrebni smo nam mi sami, jaki i inatljivi kao uvijek.

Neka oprosti gospođa Evropa ali ona nema ovu ljepotu koju mi imamo u državi. Merak je naš. Ona nema to da se u 100 metara čuje i ezan i zvono sa crkve. Ona nema kulturu kao mi, nema narod kao mi.

Takvi smo kakvi smo. Sa mnogo nedostataka i svakodnevnih problema, ali neka oprosti gospođa Europa mi smo Bosanci i Hercegovci i nama su ti problemi normalni. Vučemo ih svakodnevno i borimo se sa njima.